Vukodlaci

Odmah poslije vampira, najrazvikanija nadprirodna bića u našoj modernoj kulturi su vukodlaci. Poput vampira, njihova popularnost dolazi od straha, jer danju šetaju među nama, ali postaju čudovišta noću.
Fenomen vukodlaka, dolazi od stanja likantropije (grč. lucos - vuk; anthropos - čovjek), što se manifestira i psihički i fizički. Mnoga su djela napisana na temu vukodlaka, ali najbolje i najsačuvanije povijesno djelo je "Knjiga o Vukodlacima" od Sabine Baring - Gould (1865.), te je ova knjiga jedna od najcitiranijih djela na ovu temu. Montague Summers je isto intezivno pisao o vukodlacima i likantropiji u svojoj knjizi - "Vukodlak". Obadvije knjige tvrde da je likantropija i psihološka i fiziološka metamorfoza uzrokovana okultnim fenomenom, mada velika većina ljudi tvrdi da se radi o čistoj psihološkoj metamorfozi.



Legendarni vukodlaci se mnogo razlikuju od ovih iz moderne fikcije. Nijedna prava legenda ne govori o likantropiji kao o prijenosnoj bolesti ili prokletstvu koje može biti jednostavno preneseno putem ugriza. Skoro u svim slučajevima, likantropija je posljedica magije, vradžbina, demonskih paktova ili psihološke poistovjećenosti. Tipični slučajevi uključuju muškarca ili ženu, koji su pod čarolijom nekog "crnog čovjeka" (najvjerovatnije vraga). Pod jednom takvom čarolijom, osoba se transformira u vuka ili nalik-vuka biće, i slobodna je da divlje trči, ubija i uništava. Neki drugi izvori navode da čarobnjak može prizvati vraga ili demona, i tražiti od njega moć da se pretvori u vuka - moć koju će s radošću prihvatiti. Neki mitovi drže da nikakve čarolije nisu potrebne, a da će vukodlaku dlake narasti noću na tijelu te da će ih izgubiti ujutro.
Tijekom srednjeg vijeka, vještice su često bile optuživane da imaju moć da pretvore sebe ili druge u vukodlake, te da su one te koje pišu takve čarolije za transformiranje. Povijesno gledajući, pun mjesec nije nikad bio potreban za transformaciju u vukodlaka. U Francuskoj međutim, vjerovalo se da vukodlaci (tamo znani kao loup-garou) divljaju slobodno na pun mjesec, što je znatno pridonijelo ovom mitu o punom mjesecu.



Oni koji su bili optuženi da su vukodlaci, baš poput vještica su bili obješeni ili spaljeni na lomači. Težina optužaba o vukodlacima može se usporediti sa onima tijekom Inkvizicije, budući da se vukodlaštvo smatralo oblikom đavolje magije. Oni koji su bili optuženi, često su bili ljudi koji su vjerovali da su nekad bili vuk (ili neka druga životinja). Međutim, postoje neki snažni dokazi o tome, kako su neki ljudi, opsjednuti s nekom snažnom neprirodnom silom, bili sposobni postati poput vukova i harati selima. Kako se ovi slučajevi mogu objasniti kao čisti psihološki fenomen ili kao nešto mnogo strašnije, o tome se još da raspravljati.