Perzefona I Stiks

PERZEFONA - Boginja podzemlja. Zeus je Demetri ubio sina Jasiona zato što nije htjela da spava sa njim. Da bi sačuvala ostalo potomstvo pristaje da ima ljubavnu aferu sa Zeusom i iz te veze se rodila
lijepa Perzefona (negdje se može naći i naziv Kora). Perzefona je bila dobra i fina boginja koja se igrala sa nimfama dok joj je majka obavljala božanske dužnosti. Had, Demetrin i Zeusov brat se zaljubio u Perzefonu i sa pravom se plašio da je zaprosi jer Demetri se zasigurno nebi svidjelo da joj kćerka postane kraljica podzemlja.
Zbog toga je smislio otmicu i dok se Perzefona igrala sa nimfama zemlja se brzo otvorila i progutala Perzefonu. Dok joj je Majka Demetra svim silama pokušavala da je pronađe, Had je Perzefoni dao da okusi podzemni nar (???) čime se obavezala da će zauvijek ostati u podzemlju i tada se izvršila njena transformacija iz lijepe, dobre i vesele boginje u lijepu mračnu i ledenog srca gospodaricu podzemlja.
Demetra je stigla prekasno i odlučila je da se osveti bogovima. Poslije dugih svađa između bogova i strašne osvete koju je uradila Demetra, bogovi su se dogovorili da tri četvrtine Perzefona provede kod Demetre a jednu četvrtinu kod Hada. Grci su Perzefoni podizali hramove ali uvijek posvećeni i Hadu i Perzefoni. Od žrtava prinosili su joj najčešće crne ovce.
Perzefona je u raznim djelima opisana kao kraljica podzemlja koja ima vlast nad svim bogovima i demonima podzemlja (osim Hekate). Ledenog i okrutnog srca jedini koji je uspjeo da joj omekša srce bio je Orfej kada je zasvirao svoju tužnu melodiju. Pošto joj je muž bio sklon prevarama poput braće (mada u manjoj mjeri) život joj je jednim dijelom obilježen ljubomorom i osvetama koje je izvršavala na Hadovim ljubavnicama.
Umjetnici su je uvijek prestavljali sa mužem ili Demetrom i to kao mračnu i lijepu sa Hadom i veselu i lijepu sa Demetrom i to najčešće kako majci pomaže oko poljoprivrede.






U grčkoj mitolgiji, Stiks je ime rijeke koja formira granicu između Zemlje i podzemnog svijeta, Hada. Okružuje Had 9 puta. Stiks čuva Phlegyas, koji prenosi duše sa jedne strane rijeke na drugu. Bogovi su jako poštovali rijeku Stiks, inače sa nje se nije smjela piti voda ili bi izgubili glas na devet godina.

Prema nekim verzijama, Stiks ima čudesne moći te može nekog učiniti besmrtnim. Ahil je u djetinjstvu bio potopljen u tu rijeku što je kod njega uzrokovalo neranjivost. Njegova majka kad ga je držala nije uronila i petu koja je ostala nezaštićena. Danas u modernom svijetu Ahilova peta ili tetiva označava izuzetno slabu točku nekog čovjeka.



Iako se Stiks primarno pojavljuje u grčkoj i rimskoj mitologiji spominje se i u Danteovoj Božanskoj komediji, negdje oko 5. kruga u paklu.

U drevna vremena Stiks je bilo ime za područje rijeke između Ukrajine i Rusije. Ukrajina je prestavljala život dok je Rusija zauzimala mjesto smrti.

Stiks je isto i ime božice (kćeri Oceanove) koja je predstavljala tu rijeku kao jedina ženska predstavnica rijeka. Tu čast je zaslužila kad je pomogla Zeusu tj. prva je stala na njegovu stranu u borbi protiv iskonskih bogova Titana.