Anđeli (Rođendanski dugi)

Anđeli su poznati u mnogim religijama, vrlo su popularni u kršćanstvu, židovstvu i islamu, ali postoje i u hinduističkoj tradiciji, japanskoj mitologiji i mnogim drugim vjerovanjima. Dobro su prihvaćeni i u postmodernom

sekulariziranom svijetu, a objeručke ih prihvaća i new age jer vjera u anđele koji su blizu čovjeku, a nalaze se na nematerijalnoj strani svijeta, pruža veliku utjehu i potporu čovjeku. U anđelu čovjek nalazi suputnika, prijatelja,

zaštitnika i pomoćnika. Čak je i Aristotel na određeni način vjerovao u anđele kao nematerijalna bića objašnjavajući kako postoje čista materija (svijet), polu-materija (čovjek) i čisti duh (anđeli), koji svi potječu od prvog uzroka,

nepokrenutog pokretača, odnosno svemogućeg Boga.

Anđeo čuvar je duh koji, vjerojatno po Božjem nalogu, ima zadaću čuvati određenu osobu. Njegova je moć svakako veća od čovjekove, ali je u službi čovjeka. Prema molitvi anđelu čuvaru, njegova je osobita zadaća štititi dušu od grijeha

kako bi se očuvala i na anđelovim krilima stigla u raj. Ali kako to funkcionira? Ima li svatko od nas svog anđela čuvara i imamo li samo jednog ili više njih?

Sv. Ambrozije je podučavao kako sveci nemaju anđela jer moraju sami dokazati svoju svetost kroz samostalnu borbu protiv grijeha dok je sv. Jeronim govorio kako grijeh tjera anđele od ljudi. Toma Akvinski zatim je, slijedeći vjerovanje

da je svakoj duši koja dođe u tijelo dodijeljen anđeo čuvar, objasnio da su anđeli čuvari anđeli najnižeg reda, a Duns Scott ga je ispravio napominjući kako svaki anđeo može prihvatiti službu čuvanja čovjekove duše. Naravno, spekulirati

se može do u nedogled, a potpunu i pravu istinu o anđelima svejedno ne možemo dokučiti. Anđeli su u našem svijetu prisutni u bezbroj oblika i vjerojatno svatko od nas ima vlastitu viziju anđela. Ja svojeg anđela zamišljam poput onog s

desne strane oltara u crkvi sv. Marije na Dolcu u Zagrebu. Vjerujem kako na to imam pravo.

Kao i kod svih drugih stvari koje se ne mogu materijalno dokazati dolazimo i do pitanja je li realistično vjerovati u anđele ili ih je bolje svrstati u mitove. Kažem kako vjerujem u svog anđela čuvara i da on izgleda kao kip jednog anđela

kojeg sam vidio. Papa Benedikt XVI., koji poziva da svoju vjeru učinimo racionalnom ne vjerujući svakoj našoj viziji i osobnom mišljenju, vjerojatno se ne bi složio sa mnom. Kad bolje razmislim možda se niti ja ne bih složio sa mnom

jer stvari nisu onakve kakve mislimo da jesu samo zato što mislimo da jesu. No makar moj anđeo ne izgleda onako kako ga zamišljam, vjera u njega ostaje nepokolebljiva.

Često osjećam kako određene dobre stvari ne bih mogao napraviti da mi neka sila nije pomogla i vodila me, a nerijetko uspijevam izbjeći grešnu prigodu na neobjašnjiv način. Koliko me je tek puta do sad skoro pregazio auto, pogotovo

ovdje u Rimu gdje semafori stoje samo reda radi? Ne mogu znanstveno potvrditi da anđeli postoje, ali mogu iskreno potvrditi da njegovu prisutnost osjećam vrlo blizu. Nije li onda racionalno zaključiti da je tamo negdje netko tko brine o

meni i vodi me mojim putem. Svatko od nas ima put svojeg života i anđeo čuvar je onaj tko nas štiti kako bismo uspjeli stići do kraja puta.

Kako bih potvrdio opravdanost vjerovanja u anđele kopirat ću i poznati citat pokojnog pape Ivana Pavla II. iz knjige "Ustanite, hajdemo!" gdje govori: "Gajim posebnu pobožnost prema Anđelu čuvaru. Još sam od samoga djetinjstva,

vjerojatno kao i sva druga djeca, puno puta ponavljajući molio: "Anđele Božji, čuvaru moj, koga mi je za čuvara dao dobri Bog, ti me danas prosvjetljuj, čuvaj, vodi i upravljaj... Moj anđeo čuvar zna što ja radim. Moje pouzdanje u njega i u

njegovu zaštitničku prisutnost u meni stalno raste. Sveti Mihael, sveti Gabrijel i sveti Rafael su arkanđeli koje često zazivam u molitvi."

Čvrsto vjerujem da anđeli postoje i da nas štite za vrijeme našeg ovozemaljskog života. Ne znam, međutim, što se događa s našim anđelima čuvarima kad umremo. Nadam se da ću ga susresti, kao što molim u molitvi, i moći stisnuti ruku,

zagrliti ga i reći - Hvala ti, dobro si me čuvao.
Anđeli su duhovna savršena Božja stvorenja. Besmrtni su i ljudima nevidljivi, obdareni razumom i slobodnom voljom. Gledajući s etimološke strane, riječ je o poslanicima, odnosno glasnicima Božjim. Među njima postoji hijerarhija

koju je ustanovio sam Bog, ovisno o veličini i blizini Bogu. Riječ je o Serafinima, Kerubinima, Prijestoljima, Gospodstvima, Silama, Vlastima, Poglavarstvima, Arkanđelima i Anđelima. Svaki anđeo ima svoje ime, ovisno o službi koju

dobiva, a ne postoje dva slična ili ista anđela. Dakle, anđeli su nam poslani od samog Gospodina.






Najčešće su spominjani i među vjernicima poznati arkanđeli Mihael, Rafael i Gabrijel. Njihov blagdan se slavi 29. rujna, no tko su oni? Čitači Biblije i njezini poznavatelji dobro znaju i poznaju njihovu ulogu koju im je odredio Bog, no

kako je ponavljanje majka znanja...

Mihael znači «Tko je kao Bog?». Riječ je o arkanđelu čija je najznačajnija pojava u Otkrivenju. Tamo sa svojom vojskom anđela poražava Zmaja, tj. Sotonu obranivši pri tom Crkvu.

Rafael znači «Bog liječi», o čemu svjedoči njegova pojava u Knjizi o Tobiji. Naime, Rafael daje lijek Tobiji da izliječi oca Tobita od sljepoće te da oženi Saru, kćer Tobitova rođaka i oslobodi je prokletstva prve bračne noći. Tu se prikazuje

u liku Azarije, što inače anđeli ne čine, tj. u svom poslanju ostaju nevidljivi ljudskom oku.

Gabrielovo ime znači «Bog je moja snaga», a riječ je o arkanđelu koji Zahariji navješta rođenje Ivana Krstitelja te Mariji rođenje Isusa. On je taj koji nosi najljepšu poruku u obliku molitve Zdravomarije, a njemu Marija odgovara

poznatim hvalospjevom «Veliča duša moja Gospodina», kojim pristaje biti Bogorodicom.
»Anđeli su svjetla zapaljena na Svjetlu što nema početka« – piše o njima sv. Ivan Damašćanin. »Svjetlo bez početka« sam je beskonačni Bog. A svaki anđeo, pa tako i anđeo čuvar, svijetlo je duhovno, nebesko biće koje stalno gleda Božje

lice uživajući u praiskonskoj Božjoj blizini i prisutnosti. I nije to samo neko pobožno razmišljanje o anđelima, već ozbiljan nauk koji se temelji na ugledu Svetoga pisma. Isus, govoreći o navođenju na grijeh, kaže: »Pazite da ne

prezrete ni jednoga od ovih malenih, jer anđeli njihovi, kažem vam, na nebesima neprestano gledaju lice Oca moga nebeskog« (Mt 18,10).

Anđeli su prvijenci Božjega stvaralačkog djela, obdareni pobjedonosnom snagom protiv svakoga zla u svijetu, a puni jedinstvene ljubavi prema nama ljudima. Oni nas mogu štititi, voditi, braniti od svakoga zla po dušu i tijelo, našoj duši

davati spasonosne poticaje. Naš anđeo čuvar može nam biti veoma vjeran životni prijatelj. To dokazuju toliki primjeri iz života svetaca i pobožnih kršćana. A na nama je da li ćemo taj dar, što ga nebo pruža, prihvatiti ili ne. Vjerujemo li

u svog anđela čuvara, pouzdajemo li se u njega? O njemu je pisano: »Bog anđelima svojim – dakle i mome anđelu čuvaru – zapovjedi da te čuvaju na svim putima tvojim« (Ps 91,11). Bog nas ne sili na vjeru u anđela čuvara, na pouzdanje

u njegovu pomoć. On poštiva našu slobodnu volju. Mi možemo u njega vjerovati, zazivati ga ili ne. Mi možemo s njim prijateljevati kao što se prijateljuje s drugim prijateljem ili ga jednostavno zaobilaziti, ne znati za njega, kao da uopće

ne bi postojao. Dobar kršćanin s radošću i zahvalnošću prihvaća sve Božje darove, pa tako i dar anđela čuvara.

Za francuskog biskupa i slavnoga govornika Bossueta nitko se neće tako lako usuditi tvrditi da je bio skučen i ograničen duh. Bio je baš protivno: čovjek širokih vidika, snažan govornik, koji se odlikovao izvanrednim poznavanjem

Svetoga pisma, djela svetih Otaca, a resila ga je kraj svega blistava stila i načina izražavanja i velika trijeznost i odmjerenost u mišljenjima i sudovima.

On je u govoru na blagdan Svetih anđela čuvara polazeći od svetopisamskog teksta: »Vidjet ćete otvoreno nebo i anđele Božje gdje uzlaze i silaze nad Sinom čovječjim« (Iv 1,51) – izrekao o svetim anđelima i ove divne misli:

»Onaj koji anđele čini sretnima, daje sreću i ljudima: mi i jedni i drugi pijemo na istome izvoru života, koji nije drugo nego vječna Istina, i svi mi možemo zajedno pjevati u divnom koncertu ovaj stih Psalmista: Sve je moje dobro, da

budem sjedinjen s mojim Bogom (usp. Ps 72,2 i da u njemu postavim svoje počivalište.

Na tom je temelju veoma ugodno uspostaviti društvo čovjeka i anđela: jer postoji nepromjenljiv zakon da se duhovi koji se sjedinjuju s Bogom u isto vrijeme nalaze svi ujedinjeni zajedno. Oni koji crpe iz potoka sudjeluju u suprotnim

brigama i dijele njihove sklonosti. No oni koji idu na sam izvor, na počelo svih bića, tj. na vrhovno dobro, nalazeći se svi u tom jedinstvu i sabirući se u tom središtu, primaju ondje jedan duh mira i jednu svetu ljubav jedni prema

drugima; i to biva tako da je sva njihova radost u tome što su vječno udruženi u posjedovanju njihova zajedničkoga dobra: a što čini, kako kaže sv. Augustin, da svi zajedno sačinjavaju jedno te isto kraljevstvo i jedan te isti Božji grad. Iz

toga je lako zaključiti da, budući da su ljudi, ne manje od anđela, stvoreni za uživanje Boga, ne sačinjavaju jedni i drugi nego jedan jedini narod i jedno jedino Kraljevstvo, hoću reći po ljubavi, koja je zakon nebeskih duhova i zakon

smrtnih ljudi; i koja šireći se iz neba na zemlju čini jednu te istu družbu stanovnika jednoga i drugoga. Zaista, kažem vam, čitamo u Evanđelju, vidjet ćete otvoreno nebo i anđele Božje gdje uzlaze i silaze (Iv 1,51). Koji je to prizor što

nam ga tu Spasitelj predočuje? Odakle dolazi da su nebesa otvorena? I što žele reći ti anđeli koji uzlaze i silaze tako laganim letom sa zemlje na nebo, s neba na zemlju? Ne vidite li da ti mirotvorni duhovi dolaze uspostaviti vezu što ga

prekinuše ljudi pristajući uz buntovnu stranku njihovih buntovničkih sudrugova? Zemlja više nije neprijateljica neba; nebo više nije protivno zemlji: prijelaz je od jednoga k drugome prekriven blaženim duhovima, kojih ljubav po

službi podržava savršenu vezu između ovoga mjesta hodočašća i naše nebeske domovine.

I poradi toga razloga vidite ih uzlaziti i silaziti. Oni silaze od Boga k ljudima, oni uzlaze od ljudi k Bogu, jer ih sveti savez što ga obnoviše s nama zadužuje dvostrukim poslanstvom. Oni su Božji poklisari kod ljudi, oni su ljudski

poslanici kod Boga. Kojeg li čuda! – kaže nam sv. Bernard: oni nisu samo Božji anđeli, nego i ljudski anđeli. Anđeli, tj. poslani: oni su, dakle, Božji anđeli, jer nam ih on šalje da nas pomažu; i oni su ljudski anđeli, jer ih mi šaljemo da

ga umirimo. Oni dolaze k nama, obremenjeni njegovim darovima; oni se vraćaju obremenjeni našim željama; silaze da nas vode, uzlaze da Bogu odnesu naše želje i dobra djela. To je zadatak i služba tih blaženih čuvara, to je što čini da

uzlaze i silaze.«

Bossuet je bio svojevrstan pjesnik u prozi koji je svoje duboke misli znao zaodijevati u lijep stil. Možemo uživati i u jednom i u drugom: u sadržaju i u lijepoj formi u koju je oblikovan. Korisnije će biti ako budemo više pažnje posvetili

sadržaju, nastojeći u nj što više proniknuti i na svoj ga konkretan život primijeniti. U ovom slučaju na temelju tih misli pojačati svoju vezu s anđelima, osobito sa svojim anđelom čuvarom. Da to isto u što većoj mjeri postignemo,

navedimo još nešto, nešto iz života jednoga velikog čovjeka. To je iz djetinjstva pape Pija IX., Božjega sluge i kandidata oltara.

Papa Pio IX. rado je i često pripovijedao o doživljaju što ga je kao dječak doživio, a koji dokazuje čudesnu pomoć njegova anđela čuvara. On je u očinskoj kućnoj kapelici kao dječak svaki dan imao dužnost posluživati kod svete mise. Dok

je tako jednoga dana ministrirao, osjetio je u srcu neku neobičnu tjeskobu i strah. Nije znao zbog čega je to. Čak je osjetio kako mu srce u grudima snažno lupa. Stoga je i nehotice okrenuo pogled na drugu stranu oltara, kao da traži

nečiju pomoć. Tamo je ugledao lijepa mladića koji ga je pogledom k sebi zvao. Zbunjen tim viđenjem, nije se usudio maći s mjesta. No ta ga je svijetla prilika zvala k sebi još jače i izrazitije. Dječak je tada skočio i prešao na drugu

stranu. Prikaze nestade. No u isti čas pade s oltara teški svetački kip i to upravo na ono mjesto na kojem je mali ministrant netom klečao. Dječak, kasnije svećenik, biskup i papa, često je pripovijedao o tom nezaboravnom doživljaju

svoga djetinjstva, slaveći ga kao zaštitu i vodstvo svoga anđela čuvara.

I s pravom, jer je jedno od nepojmljivih Božjih velikih djela to što je čovjeku dao vlastitog anđela da mu bude zaštitnik duše i tijela. Samo Sveto pismo kaže »da postoje službujući duhovi, poslani na službu onima koji žele postići

spasenje«.

Da naše poznavanje anđela bude još dublje, utemeljenije i životnije, navedimo još nekoliko misli jednoga od najvećih teologa današnjice, Hansa Ursa von Balthasara, jednoga od suvremenih proroka i učitelja koji se ne ustručava glasno i

zauzeto naglašavati duhovne i teološke vrijednosti što ih neki razvodnjavaju ili dovode u pitanje.

U svom djelu Slava i križ Urs von Balthasar piše: »Anđeli koji su u Starom savezu igrali posredničku ulogu te koji su prema shvaćanju kasnoga židovstva i Pavla prenijeli Savez Sinaja, u Novom savezu ne mogu negoli gubiti teren u

kojem ne sačinjavaju drugo do oružane pratnje Sina čovječjega na zemlji. Više nema nikakve posredničke potrebe jer Sin ima sa sobom svog Oca i jer on sam, u Očevu krilu, radi prema onome što vidi, čuje, dotiče kod svoga Oca. Pa ipak,

anđeli ne mogu biti odsutni jer sačinjavaju dio nebeske slave Sina čovječjega, a nadasve jer očituju društveni značaj nebeskoga kraljevstva u kojem svemir mora biti promijenjen. To nije Kraljevstvo do onoga što će ga Sin osnovati i koje

se utjelovljuje u njegovoj sveobuhvatnosti...«

U to će kraljevstvo biti dovedeni svi oni koji su bili otkupljeni ovdje na zemlji te koji će uskrsnuti nakon Krista uskrsloga. A u njemu imaju i anđeli svoje mjesto, kako to lijepo uči Poslanica Hebrejima: »Pristupili ste k Sionskoj gori,

gradu Boga živoga, nebeskom Jeruzalemu: k bezbrojnim anđelima, svečanom zboru i sastanku prvorođenaca koji su upisani na nebesima, k Bogu, sucu svega, k dušama pravednika koji su učinjeni savršenima, k Isusu, posredniku

Novoga saveza, i škropljeničkoj krvi koja govori bolje od Abelove« (12,22–24).

Hans Urs von Balthasar dalje piše: »Prema Luki, anđeli se ukazuju iznad jaslica kao bljesak Gospodinova silaska i poslije uzašašća kao sjaj njegova uzlaska. Kod praznog su groba pak sjaj njegova uskrsnuća. Nakon napastovanja i

pobjede nad demonskim silama prilaze da služe Isusu i posvjedoče njegovu pobjedu…«

Anđeo je uz Isusa na Maslinskoj gori. On će kao konačni pobjednik opet doći s neba »sa svojim anđelima« (Mt 5,31). Prema tome, iz Božje objave jasno doznajemo o stvarnosti svetih anđela. S tom stvarnošću ozbiljno računajmo u svome

životu!
Oni su nevidljiva bića, izvršitelji Božje volje na zemlji i njegovi služitelji. Zapravo, anđeli su veza, raspon između relativnog (ljudi) i Apsolutnog (Bog). Simbol ljudi je ljudski lik hermafrodita (anđeo nije ni muško ni žensko jer je

oboje), a simbol nebeskog su krila kojima se uzdiže iznad zemaljskog. To uzdizanje iz materije prema duhovnom određeno je gradacijom sistema iz VI st. kojim broj anđeoskih vrsta iznosi devet: 1. Serafini (Seraphim), 2. Kerubini

(Cherubim), 3. Prijestolja (Throni), 4. Gospodstva (Dominationes), 5. Sile (Virtues), 6. Vlasti (Potestates), 7. Poglavarstva (Principatus), 8. Arkanđeli (Archengeli), 9. Anđeli (Angeli). Svaka grupa ima svoju zadaću i svoj ikonografski

prikaz , pa tako recimo serafini imaju šestora krila s mnogo očiju na njima, kerubini imaju četvora krila; arkanđela ima sedam, svaki sa svojim imenom i zadaćom - Gabrijel npr. navješćuje Mariji, a Mihovil je pobjednik nad Sotonom;

itd. Zadnji, Anđeli, imaju dužnost čuvara ljudi, i svakom pojedincu dodan je njegov anđeo čuvar. Tom nizu je u 15. st. dodan i mali, golišavi krilati dječačić, tzv. "putti" (tal. putto "dječačić"). Simbol anđela preuzet je od antičke boginje

Nike (grč.) ili Viktorije (lat.), boginje pobjede koja je na krilima donosila vijest o pobjedi (slika 2). Preslikavanju Nike na kršćansko nebo svjedoči i samo ime anđeo - grč. ággelos znači "vjesnik".
Ništa ne postoji što svoje postojanje ne bi imalo zahvaliti Bogu Stvoritelju. A da je Bog osim vidljivog stvorio i nevidljivi svijet jasno je naznačeno već u prvom retku Knjige Postanka gdje piše: U početku stvori Bog nebo i zemlju (Post 1,

1). Nebo označava «mjesto» duhovnih stvorova – anđela, a zemlja materijalni svijet. Dakle, nebo i zemlju – duhovno i materijalno, sve je stvorio Bog.
Jedna od temeljnih vjerskih istina je vjera u postojanje duhovnih, nevidljivih bića ili nadosjetilnog anđeoskog svijeta. Anđeli nisu nikakva apstrakcija niti slikoviti govor. Oni su konkretna Božja stvorenja koja kroz svu vječnost slave

svoga Stvoritelja i izvršavaju njegove naume. Katolička Crkva to ispovijeda, vjeruje i uči, istom sigurnošću kojom ispovijeda vjeru u Boga stvoritelja. Svjedočanstvo Pisma o tome je jasno kao što je i Predaja jednodušna.






Sabor u Niceji 325. i sabor u Carigradu 381. proglašavaju zajedničku vjeru u jednoga Boga koji je stvorio vidljivi i nevidljivi svijet: «Vjerujem u jednoga Boga, Oca svemogućega, stvoritelja neba i zemlje, svega vidljivoga i nevidljivoga...».

Tako je utvrđeno i jasno izraženo već na samom početku ono što nas ovdje zanima, a to je postojanje anđela. Sv. Augustin izričito kaže da je vjera u nadosjetilni svijet dogma Katoličke Crkve o kojoj nitko ne smije dvojiti. Četvrti

lateranski sabor (1215.) o toj tematici jasno poručuje i ponovno iznosi zajedničku vjeru: Bog je svojom svemogućnošću iz ništa stvorio jedno i drugo stvorenje, duhovno i tjelesno, tj. anđele i svijet. Sabor u Firenci (1442.) ponovno donosi

nauk Niceje i Carigrada. Prvi vatikanski sabor (1870.), da bi istakao važnost, navodi doslovce tekst Četvrtog lateranskog sabora. Konačno Drugi vatikanski sabor potvrđuje da vjernici s pravom štuju anđele (LG 50). Također pojašnjava da

su anđeli određeni doći s Kristom u njegovoj slavi (LG 49) i da su u nebeskoj slavi podložni velikoj Majci Božjoj.

«Anđeli su svjetla zapaljena na Svjetlu što nema početka" - sv. Ivan Damaščanski.
Hebrejska riječ za anđela je mal’
k, što znači glasnik ili poslanik. Ista riječ se pojavljuje u imenu proroka Malahije, “moj glasnik”, upućujući na glasnika poslanog od Boga. Grčki prijevod upotrebljava riječ angelos (srodno

staroperzijskom angaros i sanskrtskom angirâs).
Po značenju anđeo je ime službe, a po stvarnoj definiciji anđeo je ime za oznaku naravi. Sv. Grgur Veliki primjećuje: “Riječ anđeo ime je službe, ne naravi. Sveti, naime, oni dusi nebeske domovine, uvijek su dusi, no uvijek se nikako

ne mogu zvati anđeli; jer tada su anđeli, kad se po njima štogod javlja.” Slično veli sv. Augustin: “Dusi su anđeli, i kad su dusi nisu anđeli jer je anđeo ime službe, ne naravi. Ako tražim ime one naravi, duh je, ako tražim službu, anđeo

je. Po onom što jest, duh je; po onom što radi, anđeo je.»
Teško je ljudskom umu prodrijeti u anđeosko stanje i razumjeti anđeoski svijet jer je neizmjerna razlika između njihove i ljudske naravi. Njihova narav, naime, uzvišenija je i savršenija od ljudske i između svih stvorenja zauzimaju

najodličnije mjesto u svemiru.4 Anđeli su čisti duhovi, savršena stvorenja Božja, obdareni razumom i slobodnom voljom, posve jednostavne naravi, besmrtni, nepromjenljivi, i ljudskim tjelesnim očima nevidljivi, te kao takvi odražavaju

sliku svoga Stvoritelja. Ne podliježu fizičkim ograničenjima niti zakonima propadljivosti. Sam Isus se poziva na anđeosko stanje kada opisuje budući život onih ... koji se nađoše dostojni onoga svijeta... Zaista, ni umrijeti više ne mogu:

anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća (Lk 20, 36).


Mogu li se vidljivo očitovati


Iako nevidljivi tjelesnim očima anđeli se mogu i vidljivo očitovati ljudima i priopćiti im Božji naum. Odnosno, mogu prividno poprimiti vidljive tjelesne oblike i činiti prividne tjelesne radnje (usp. Tob 12, 19). Tada i naziv anđeo dobiva

puni smisao i značenje. Jer kao što rekosmo radi se o službi, o poslanju u Božje ime.

Sve sam dane dopuštao da me vide vaše oči, ali nisam ni jeo ni pio: vi ste motrili samo privid (Tob 12, 19).


Anđeoska raznovrsnost i jedinstvenost


Svi ljudi polaze od jednog te istoga podrijetla, od prvoga čovjeka Adama, kao posljedica rađanja. Tako na osnovu toga svi spadaju u istu ljudsku vrstu i svi skupa čine jedinstveni ljudski rod. Sasvim je drugačije kod anđela jer oni nisu

rođeni niti se rađaju iz nekog zajedničkog općeg podrijetla. Oni su svi skupa i svaki pojedini od Boga stvoreni savršeni u svojoj naravi, i po tome nisu spojeni roditeljskim ili rodbinskim svezama, niti stoje u jednakom odnosu jedan

prema drugome, kao što stoji čovjek prema čovjeku. Po svojoj naravi svi su anđeli jednaki među sobom samo utoliko ukoliko su duhovi, te imaju razum i volju, u čemu se sastoji njihova bitnost, inače je svaki ne samo različit nego i

razlučen jedan od drugoga.

U čemu se sastoji različitost među duhovima? Sveti pisci, poput Petra Lombardskog, Bonaventure, Suareza, ... su mišljenja da postoji više vrsti anđela, vjerojatno toliko koliko ima redova, a u pojedinim vrstama više pojedinki. Odnosno

anđeli jednog reda veoma se razlikuju od anđela drugog reda. Sv. Toma i tomisti uče da je svaki anđeo za sebe anđeoska vrsta tako da u jednoj vrsti ne može postojati nego samo jedan individuum ili toliko je vrsti koliko je anđela.

Najvjerojatnije je da je svaki anđeo uslijed svoje duhovne, nematerijalne naravi i posebna vrsta. Dakle, nema dva slična anđela, niti dva ista. Svaki anđeo je posebno različit od drugoga, kao što se jedna vrsta razlikuje od druge. Ipak svi

skupa sačinjavaju jedan jedinstveni duhovni (anđeoski) svijet.

«Svi anđeli svakako spadaju pod isti opći pojam, duh, ali taj pojam može ipak imati bezbroj vrsti. Raznovrsnost anđela, koji sačinjavaju duhovni svijet, dokazuje se time što je i ovaj vidljivi svijet sastavljen od bezbroj stvorova različitih

vrsti. Što se može zasigurno držati o duhovima je da nisu bili stvoreni svi jednake izvrsnosti niti istih sposobnosti, nego su imali različit stupanj savršenstva prema odredbi za koju ih je Bog stvorio.»

Svaki anđeo od Boga je neposredno, pojedinačno stvoren.


Sveta anđeoska hijerarhija


Anđeli imaju i osobna imena koja dobivaju prema službi koju obavljaju. Tako Rafael znači Božji lijek (Tob 3, 17; 12, 15), Gabriel – Junak Božji (Dn 8, 16; 9, 21), Mihael – Tko je kao Bog (Dn 10, 13. 21; 12, 1).


Također nailazimo i na skupna imena i određenu stupnjevitost u službi... Sv. Toma Akvinski je vjerovao da postoje viši i niži anđeli, te da viši anđeli prosvjetljuju anđele nižih redova. Budući da su viši anđeli bliže Bogu oni primaju i veće

znanje koje onda prenose nižim anđelima.

Bog je pri stvaranju ustanovio između anđela tzv. anđeosku hijerarhiju. Nauk da postoje razni redovi ili korovi anđela smatra se teološki sigurnim jer se oslanja na Sveto Pismo i crkvenu tradiciju. Nauk pak, da je anđeoskih redova devet

i da se dijele u tri hijerarhije, smatra se vjerojatnim.7

Kako su po časti raspoređeni anđeoski korovi? Sv. Augustin priznaje da on to ne zna, ali kaže kako sigurno vjeruje da su prijestolja, gospodstva, vrhovništva i vlasti u nebeskim ljepotama. Još dodaje kako nedvojbeno smatra da se oni u

nečemu i razlikuju, ali u čemu bi bila ta razlika to on ne zna. Sv. Ćiril Jeruzalemski dijeli anđeoske redove: anđeli, arkanđeli, sile, gospodstva, poglavarstva, vlasti, prijestolja, kerubi i serafi. Sv. Ivan Zlatousti nabraja anđeoske zborove

ovim redom: anđeli, arkanđeli, sile, prijestolja, gospodstva, poglavarstva, vlasti, kerubi, serafi. Grgur Veliki dijeli anđele u devet redova u tri hijerarhije a prema službi koju obavljaju:

1. prva hijerarhija (serafini, kerubini i prijestolja): osobita odlika joj je promatranje Boga. Serafini (prema hebr. označuje onog koji gori ognjem) su čisti anđeli koji zbog blizine Božje gore nazamislivom ljubavlju prema Bogu. Kerubi

se odlikuju posebnim poznavanjem Božjih tajni. Prijestolja su uz Boga kad sudi. U takvoj su milosti Božjoj da po njima izdaje svoje odluke.


2. druga hijerarhija (gospodstva, poglavarstva i vlasti): sudjeluje u upravi svijeta. Gospodstva – odlikuju se divnom moći tako da im se niži pokoravaju i izvršavaju njihov nalog. Poglavarstva – neposredno su poučeni od višeg anđeoskog

reda o onom što treba učiniti, te to raspoređuju nižim anđelima. Oni na neki način započinju djelovanje koje treba izvršiti, pa tako prednjače u ispunjavanju Božjih službi. Vlasti – njihovoj vlasti se pokoravaju protivne sile.


3. treća hijerarhija (sile, arkanđeli i anđeli): posebna joj je dužnost izvršavati odluke Božje. Sile – po njima se češće događaju znakovi i čudesa. Arkanđeli – navješćuju i posreduju veće događaje. Anđeli – navješćuju i posreduju manje

događaje.

Sofronije Damaščanski, jeruzalemski patrijah, navodi ovaj redoslijed: serafi, kerubi, prijestolja, gospodstva, vlasti, sile, poglavarstva. Zatim navodi Mihaela, vođu svete vojske i Gabriela, te ostale anđele i arkanđele.


Hugo Viktorin ovako ih raspoređuje: serafi, kerubi, prijestolja, gospodstva, vlasti, poglavarstva, sile, arkanđeli, anđeli.

Konačno je najopćenitije prihvaćena rasporedba koju je sastavio Pseudo-Dionizije Areopagit (kraj 5. st.) prema kojem se anđeli dijele u devet korova uređenih u tri različite razine po tri kora.
Raspored bi izgledao ovim slijedom:

U prvoj hijerarhiji, odnosno najvišoj razini, su oni koji bivaju prosvijetljeni i neposredno slani od Boga, a okružuju Božje prijestolje - serafini, kerubini , prijestolja.


U drugoj, odnosno srednjoj razini, su oni koji bivaju prosvijetljeni i dobivaju naloge neposredno od prve hijerarhije, a sami šalju niže od sebe - gospodstva, sile, vlasti.
U trećoj hijerarhiji, odnosno najnižoj razini, su oni koji bivaju prosvijetljeni i slani od druge hijerarhije. Oni se osobito bave službom oko ljudi - poglavarstva, arkanđeli, anđeli.

Dakle, dok se više razine usredotočuju na štovanje Boga, niže obavljaju službe brige za čovjeka.

Iako ovakav raspored ne znači da smo proniknuli u anđeoski svijet i Božje rasporedbe, ipak gore navedene nazive anđeoskih korova nalazimo u Svetom Pismu. Tako sv. Pavao veli da je Bog Krista uskrisio od mrtvih i posjeo sebi zdesna

na nebesima iznad svakog Vrhovništva (Principatus) i Vlasti (Potestates) i Moći (Virtutes) i Gospodstva (Dominationes) i svakog imena imenovana (usp Ef 1, 20 – 21). Osim ovdje spomenuta četiri kora u (Kol 1, 16) navodi Prijestolja

(Throni). Stari zavjet često spominje Kerubine i Serafine: ...postavi kerubine i plameni mač koji se svjetlucao – da straže nad stazom koja vodi k stablu života (Post 3, 24); Iznad njega stajahu serafi; svaki je imao po šest krila: dva krila

da zakloni lice, dva da zakrije noge, a dvama je krilima letio. I klicahu jedan drugome: ´Svet! Svet! Svet Jahve nad Vojskama!...´ (Iz 6, 2 – 3). I još imamo Anđele i Arkanđele, pr.: ... uzašavši na nebo, jest zdesna Bogu, pošto mu bijahu

pokoreni anđeli, vlasti i sile (1 Pt 3, 22). Ovo vam uistinu velimo po riječi Gospodnjoj: mi živi, preostali za Dolazak Gospodnji, nećemo preteći onih koji su usnuli. Jer sam će Gospodin - na zapovijed, na glas arkanđelov, na zov trublje

Božje - sići s neba (1 Sol 4, 16).


Kada su stvoreni anđeli?


Ono što sigurno možemo ustvrditi je da su anđeli stvoreni i da imaju svoj početak. Teže je ustanoviti kada su stvoreni, ali u (Job 38, 4 – 7) dade se naslutiti da su već postojali kada je Bog stvorio svijet, jer veli: ...tko joj postavi kamen

ugaoni dok su klicale zvijezde jutarnje i Božji uzvikivali dvorjani? Oni su vjerojatno bili dijelom stvaranja «neba» u (Post 1, 1). Razlog njihova stvaranja je da bi uzvisivali Boga i radovali se njegovom silnom stvoriteljskom djelu.


Krist i anđeli


«Krist je središte anđeoskog svijeta. Anđeli su njegovi: "Kad Sin čovječiji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime» (Mt 25, 31). Njegovi su jer su stvoreni po njemu i za njega: «U njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i

nevidljivo, bilo Prijestolja, bilo Gospodstva, bilo Vrhovništva, bilo Vlasti – sve je po njemu i za njega stvoreno»(Kol 1, 16). Još su više njegovi jer ih on čini glasnicima svoga spasenjskog nauma: «Svi ti, nisu li služnički duhovi, što se šalju

služiti za one koji imaju baštiniti spasenje?» (Heb 1, 14).»

«Od Utjelovljenja do Uzašašća život utjelovljene Riječi okružen je anđeoskim klanjanjem i službom. Kad Bog «uvodi Prvorođenca u svijet, govori: Nek pred njim nice padnu svi anđeli Božji» (Heb 1,6). Njihov hvalospjev kod Kristova

rođenja nije prestao odzvanjati u crkvenoj pohvali: «Slava Bogu na visini» (Lk2, 14). Oni zaštićuju Isusovo djetinjstvo, služe mu u pustinji, krijepe ga u smrtnoj borbi, kad bi ga bili mogli spasiti iz neprijateljske ruke kao negda Izraela.

Anđeli su i blagovjesnici (Lk 2, 10): navješćuju radosnu vijest o Utjelovljenju i o Uskrsnuću Kristovu. Oni će na Kristovu povratku, koji navješćuju, biti prisutni u službi njegova suda.


Marija i anđeli


Najdivniji pozdrav od anđela upućen čovjeku i najdivniji odgovor čovjeka anđelu otvorili su Nebo čovjeku i povezali zemlju s nebom. Sve se to dogodilo zahvaljujući jednoj divnoj ženi, poniznoj službenici. Jakovljeve ljestve konačno su se

utvrdile pod Marijinim srcem utjelovljenjem Sina Božjega i otvorile prostor trajne komunikacije Božjih anđela s čovjekom. Zato je i okrunjena od strane presvetog Trojstva za kraljicu neba i zemlje, odnosno i anđela i čovjeka. Dakle,

anđeli imaju za kraljicu jednostavnu ženu.

U krilu Djevice započeo je nezustavljivi proces koji svoj iscjeliteljski klicaj odašilje preko boli Križa da bi nas pobjedom nad smrću doveo trijumfu života i pripremio u nadi za radosno isčekivanje konačnog dolaska u slavi.


Anđeli u bogoštovlju i molitvi


Bogoštovlje i drevne predaje davale su veliku važnost ulozi anđela u povijesti spasenja. Dovoljno je pomisliti na lik žrtvenog anđela, što ga predočuje rimski kanon, sadašnja Prva euharistijska molitva; na himan «cheroubikon» bizantske

liturgije; na važnost što se pripisuje anđelima u obredima krštenja, pomirenja, bolesničkog pomazanja i sprovoda i dr. Štovanje anđela započelo je već u IV. st. na Istoku a proširilo se u V. st. na Zapadu i to sa značajnim svetištima, kao

npr. sv. Mihaela na Monte Garganu i Mont Saint-Michel u Francuskoj. U Rimskom Misalu sv. Pija V. (objavljen 1570.) nalazimo na četiri blagdana posvećena anđelima čuvarima i arkanđelima Gabrielu, Mihaeli i Rafaelu. Ovakav

raspored ostao je na snazi do 1970.

Obnova liturgijskih tekstova nakon Drugog vatikanskog sabora samo je preuređenje, a nikako isključenje nečega što je prevladano. Potvrdu toga nalazimo u tekstovima novog Rimskog misala Pavla VI., sastavljen prema odredbama II.

vatikanskog sabora. Tako je blagdan arkanđela (29. rujna), a anđela čuvara (2. listopada). «Ostaje spominjanje anđela u predslovljima i u brojnim molitvama, također u molitvama sakramentalnih obreda. Prvi put uvedeno je predslovlje

što hvali anđele i zahvaljuje Bogu za dar njihova spasenjskog djela. Sva predslovlja završavaju pridružujući vjernike pohvali anđela i svetih s takvom neposrednošću koja ne ostavlja dvojbe o uvjerenju da se radi o osobnim stvarnostima.»

Cio crkveni život uživa tajnovitu i moćnu anđeosku pomoć. «U liturgiji Crkva se sjedinjuje s anđelima da se klanja triput svetom Bogu. Ona zaziva njihovu pomoć, kao u molitvi «Smjerno te molimo – Supplices te rogamus» u Rimskom

kanonu, ili u pjesmi «U raj poveli te anđeli – In Paradisum deducant te angeli» u Redu sprovoda, ili još u «Kerubinskom himnu» bizantske liturgije, a posebno slavi spomen nekih anđela (Mihaela, Gabriela, Rafaela i anđela čuvara).»

«Od djetinjstva do smrti ljudski je život okružen njihovom zaštitom i zagovorom. «Svaki vjernik ima uza se anđela kao čuvara i pastira da ga vodi u život». Već na zemlji kršćanski život po vjeri sudjeluje u blaženom društvu s anđelima i

ljudima koji su sjedinjeni u Bogu.»








Zaključak


Treba imati na umu da bit nauka o anđelima nije u stupnjevima niti se od nas traži da zapinjemo na tom poretku, nego da nas uvede i da nam posvijesti stvarnost prema kojoj ne možemo i ne smijemo biti indiferentni. Također želi nam

pokazati kako je svo Božje djelo uređeno po savršenom redu i da sve što je stvorio bijaše dobro. A kristali Njegove dobrote na najdivniji način kliču u vječnoj hvali koju mu odaju milijarde milijarda anđela. Oni se raduju Božjem

spasenjskom naumu i aktivno sudjeluju u širenju Radosne vijesti. To dokazuju toliki primjeri iz života svetaca i pobožnih kršćana. Poput ispruženih ruku odražavaju Božju ljubav i sigurnost ponuđene svakom čovjeku. Oni su besplatni

dar Neba za sve ponizne duše, a na nama je da li ćemo taj dar, što ga nebo pruža, prihvatiti ili ne. Zdravim pristupom ovoj stvarnosti bit ćemo otvoreniji za Božje poticaje raspoznavati duhove pa nas neće zbunjivati kojekakve zablude

zabludjelih sinova. Budimo suradnici Božjih anđela, kao što je to na najizvrsniji način bila Marija, pa će Božje kraljevstvo nezaustavljivo ući u naše živote i dovesti nas do vrhunca sjedinjenja i proslave svega stvorenog u Kristu Isusu.
Naš i anđeoski svjetovi se isprepliću u jedan, jedinstven i potpun svijet. Oni su tu, uz nas: vide nas, čuju, govore nam, ali mi njih teško osjetimo. Ne zbog toga što ne postoje već su naša čula pomalo ograničena i nedovoljno usklađena s

tom Božanskom vibracijom.

Kako onda doprijeti do njih? Vrlo jednostavno i prirodno –spontanom molitvom. Izrecite svojim riječima sve što vam je na srcu, što vas tišti, rastužuje, što vam nedostaje... Zazovite, zaželite, izrecite... «Tražite i dat će vam se...» Anđeli će

vas čuti i proslijediti vašu molitvu Božanskome Ocu... i čuda će se početi događati. Otvorite svoje srce, povjerujte u ispunjenje molitve i otvorit će vam se predivni anđeoski svjetovi za koje niste ni slutili da postoje... Zatvoreni u svojoj

sivoj svakodnevici, stresu, problemima na poslu i obitelji odvojili ste se od bližnjih, kao i od Boga i prestali vjerovati u bolje sutra... Ne očajavajte, ne gubite nadu jer Anđeli vas vole i štite, Bog je u svakome trenutku uz vas. Sjetite se

izreke iz Talmuda: «Iznad svake vlati trave nagnut je jedan Anđeo i šapće joj: Rasti, rasti...» Kad se svemogući Bog brine o svakoj vlati trave, o pticama nebeskim, kako se ne bi brinuo o nama, njegovoj najdražoj tvorevini? Odvojeni smo

samo u svojim mislima, u svome osjećaju samoće i nemoći, ali Bog nas nikada ne napušta, u svakome trenu uz nas su naši čuvari i pomagači, naši Anđeli. Jedan osobit bio je uz nas na dan kad smo rođeni i ostaje uz nas u sve dane koje

živimo na ovoj planeti. Raduje se s nama, tuguje s nama, štiti nas od zla na našemu putu...

No, isto tako uz nas su i svi Anđeli i Arhanđeli, ovisno o svojoj zadaći i onome što nam je u određenom dijelu života potrebno...

Kako ih osjetimo? Svaki osjet blaženstva, ispunjenosti, ganuća, zahvalnosti, nadahnuća, sreće, sigurno je vezan uz Anđele. Svaka dobra ideja, pozitivna misao, sve skladno i uravnoteženo u životu možemo zahvaliti njima. Što se više

družimo s Anđelima i ujedinimo u molitvi, što smo tiši i sigurniji u njihovo božansko vodstvo, bolje ćemo ih osjećati. Život će nam postati smireniji, vedriji, uživat ćemo u svakoj zraci sunca, kapi kiše, osmijehu djeteta, svakom cvijetu i

oblaku na nebu... Sve su to čuda Božja kraj kojih prolazimo smrknuti i pognute glave. A potrebno se samo malo osvrnuti...

Anđeli su među nama i to ne samo oni nevidljivi, krilati, božanski glasnici, već i oni ponekad prerušeni u lice starice, susjeda, prijatelja. Mi smo jedni drugima Anđeli kad pružimo ruku pomoći, kad zagrlimo bližnjega u tuzi, olakšamo

mu teret njegova križa... I ljudi mogu biti Anđeli kada obavljaju anđeoske zadaće, kada oko sebe šire radost, ljubav i mir...

I na kraju, ne zaboravimo zahvaliti Anđelima. Jer imamo tako puno stvari na kojima možemo biti zahvalni, iako smo prečesto skloni vidjeti samo stvari koje nam nedostaju... Zahvalite i na onome što ste upravo zamolili Anđele sigurni

da će vaša želja biti uslišana jer vrijeme i prostor ne postoje u anđeoskom svijetu. Sve je SADA.

Siguran sam, u kojem god kutku ovoga materijalnog Svemira živjeli, zagrljeni ste krilom Anđela. Vjerujem da su ih mnogi od vas osjetili i prepoznali. Zato pišite, podijelite svoja iskustva s nama, jer niste jedini kojima se to dogodilo.

Vrijeme je Anđela i njihov zov odjekuje u svim srcima, a na vama je samo da ih poželite čuti...