Vile
Vile su mitska bića kao i ona prethodno navedena, s tim što su one prava fizička i duhovna opreka morama, vješticama i vukodlacima. Ljudi su vile opisivali na razne načine, (mnogi su navodno imali susrete s njima) ali su uvijek, u svim pričama, opisi njihova fizičkoga i duhovnog izgleda, bili identični i slagali se u nekoliko detalja.
Prvenstveno se ističe njihova izuzetna ljepota i milozvučan glas, te su vile ove svoje vrline vješto koristile za sebe. Uvijek su ostajale mlade (vile nisu mogle ostarjeti), visoke, vitke, bujne raspuštane crne ili kose boje zlata. Još je i danas poznat termin; "lipa ki nagorkinja vila". Čak se vjerovalo da su vile ženska djeca Adama i Eve, koje su oni skrivali od Boga, te im Bog nije udijelio svoj blagoslov i milosrđe, ali se ipak sažalio nad njima i udijelio im neke vrednote (ljepotu), ali ih i obilježio (kosa koja zaudara, konjska kopita ili kozji papci) tako da se razlikuju od normalnog svijeta.
Živjele su u brdima, pećinama, polama, uz jezera, izvore voda, u blizini kakvih jama itd. Po obitavalištu su se i razlikovale na –gorske, planinske i izvorske vile. Ljudi su ih susretali na raznim mjestima i u raznim prilikama. Najčešće su se ti susreti događali u ranu zoru ili u sumrak, pored kakvog izvora vode, česme ili jezera –a vile su se pri tim susretima obično umivale ili češljale svoju dugu kosu.
Vile ne jedu bilo kakvu hranu, nego se hrane zdravim i plemenitim proizvodima kao što su med, mlijeko, mlado maslo, janjetina itd. Ne piju vodu iz običnih, ljudskih izvora ili bunara, nego iz svojih, posebnih, vilinskih, nepresušnih izvora. Vjerovalo se, naime -ako se tko napije vode iz takvoga vilinskog izvora da će mu se fizička snaga povratiti i udvostručiti, te nikada neće ostarjeti, tj. ostat će vječno mlad.
Pored svoje izuzetne ljepote, vile su posjedovale i neka manje lijepa obilježja. Jedno od njih je, svakako to, što su umjesto ljudskih stopala imale konjska kopita ili kozje papke. Njihova predivna bujna kosa zaudarala je po ustajaloj i užešćenoj svinjskoj masti. Vile su u svakoj prilici nastojale sakriti, od običnih smrtnika, ove svoje ružne mane.
Bile su veoma lukave, pa su često svojim milozvučnim glasom nastojale privući pažnju, naročito mladića i djevojaka, te nastojale s mladićima imati porod, jer vila muškoga roda gotovo uopće nema, ili ih je veoma malo.
Vile su znale sa sobom odnijeti osobe koje bi se zatekle u blizini ili na mjestu na kojemu su one plesale svoje vilinsko kolo, na proplancima, livadama ili uz izvore vode. Ako im se osoba svidjela, poigravale su se i zabavljale s njom, a ako im se nije svidjela, ili ih na neki način uvrijedila, onda bi dotičnu osobu nosile po brdima i njome udarale o stijene sve do ozljeđivanja i iznemoglosti. Takve bi osobe kasnije ljudi našli potpuno izmrcvarene, na mjestu na kojemu su i nestale.
Jedna od omiljenih vilinskih zabava su noćne igre s konjima. Vjerovalo se da vile izvode noću konje iz pojata, okupljaju se na kakvom guvnu i jure kroz noć sve dok konji ne bi lipsali. Potom bi ih vraćale natrag u pojate. Dok bi se igrale i zabavljale, vile su konjsku grivu plele u pletenice, te se vjerovalo da se takve pletenice ne smiju rasplesti, jer bi se u protivnom taj konj razbolio i uginuo. Jedna od zaštita konja u pojatama od vilinskog bijesa je i pribijanje konjskih ploča na ulazna vrata.
«Dešavalo se» da vile pomažu ljudima u njihovim svakodnevnim poslovima, u poljoprivrednim radovima, zalutalima pokazuju put, paze stoku na ispaši, uspavljuju djecu u bešikama itd. Svaki susret s vilama, za običnoga je smrtnika morao ostati tajnom koja se nije smjela odati, u protivnom su vile bile prilično osvetoljubive. Često su i darivale osobu koja bi im se posebno svidjela, na način da svoj dar ostave na mjestu za koje su bile sigurne da će ga baš ta osoba naći. Takav se dar nije smio otvarati putem niti drugomu pokazivati sve dok se ne stigne kući, jer bi se u protivnom pretvorio u pepeo od kojega bi ostali samo ugarci, što je darivanoj osobi bio podsjetnik da je povrijedila njihove osjećaje, te je takva osoba u buduće morala izbjegavati svaki eventualni susret s vilama. «Dešavalo se» da se kojem običnom smrtniku vila toliko svidi da se oženi njome, kao s običnom djevojkom, ali to je bilo uglavnom protiv njene volje ili ako bi ona trenutno izgubila svoje vilinske moći. Ona je samo čekala trenutak kada će joj se povratiti snaga i moć, te prigodu koju bi iskoristila za bijeg u slobodu.
Nema komentara:
Objavi komentar