POST PRVI

Širim znanje. Širim magiju. Na ovom blogu ću pisati o magiji. Što god želite znati ne bojte se pitati. Ako vas je strah pitat mene pitajte anđela zaštitnika. O TOME NEŠTO KASNIJE . Evo vam ploča za anđela, DOWNLOAD i onda je isprintajte i slijedite upute. Nije strašno. Ne pojavljuju se nikakvi duhovi samo vam se igla miče. Nemojte ga iskušavati ni zafrkavati. Koristite ISKLJUČIVO BIJELI KONAC inače dolazi zao anđel. Za sva pitanja ostavite komentar.

Glavni aspekti vjerovanja

Boginja


Myspace Layouts


Vještičje primarno božanstvo je njegova Boginja. Poznata je po mnogim imenima, preuzetih iz različitih kultura, i svi su aspekti jedne Boginje. Mjesec dok raste i opada, u svojim fazama mladog Mjeseca, punog, ili kada ga nema, predstavlja kako Vještice se igraju sa rođenjem, životom i smrću svojih poduhvata i svojih doživljaja. Kroz Ritual i posmatranje mi se usklađujemo sa našom Boginjom u Njenim antičkim, ali vječnim, maskama Djevice, Majke, i Starice. Svećenica će “spustiti Mjesec” 1, proces invokacije, unutar sebe kako bi probudila i dala moć onome što se nalaži unutar svakog od nas, a što je u stvari Boginja.

Ona je također i Zemlja i poznata nam je po svojim antičkim imenima: Dana, Demeter, Isis, Inanna, Gaia, Brigid, Aphrodite, i Ceridwen, kao i mnogim drugim poznatim imenima. Ona je Boginja-Ratnica, poznata pod imenima kao što su Ishtar, Brigantia, Artemis, i Nemesis. Ona je Boginja mračnih mjesta, Podzemlja, nesvjesnog, Vjera, i, pogotovo, Čarobnjaštva i Vještičarenja. Ona je Persephone, Hecate, Isis, Tiamat, Morgan le-fey, Cerridwen, Diana, i Aradia.

Ona je Boginja zvjezda i prostora i mora i, s toga, Ona je Binah, Astarte, Mari, Asherah, Arianrhod. Ona je Boginja mudrosti, učenja i umjetnosti. Ona je Sophia, shekinah, Binah, Isis, Vevienne. Ona je put Svećenice i Vještice koja je Njena predstavnica u našem Svijetu, i Ona se nalazi u sjemenu svega što je žensko. Ona je sestra, ljubavnica, saveznik, i neprijatelj svemu što je muško, u neophodnoj igri puteva života i smrti.

Njena invokacija unutar Svećenice i Žene pravi neizbježnu razliku pojedincu i društvu. Duboko poštovanje, strast, i čast slobodno data Njoj od strane Njenih Svećenika osigurava Vješticama lako udruživanje bez obzira na spolne razlike. Postojao je val neravnoteže od kada je ideologija o jednom muškom, svemogućem Bogu postala politički način i taktika gušenja, najviše tokom posljednjih 1673 godine, posebno do kada je vjera postala nezakonita i kasnijim podjarmljivanjem žena, kulture, učenja, slobode i mudrosti. Slavlja pobjede, pohlepa, posjedovanje, moć, fanatizam i agresivnost postale su prihvaćeni model. Isto tako je i krajem dvadesetog stoljeća je počelo ponovno vraćanje u ravnotežu, ali je puno toga još za ispravak.

Puni Mjesec

Putevi Magije se usklađuju sa punim Mjesecom. Arhetipovi Boginje i Boga rezoniraju se oslobađajućom svjesti, i Ritual Esbata (ritual punog Mjeseca) oslobađa viziju ravnoteže u astralnu, a potom i u kolektivnu svjest naše vrste.

Novi Mjesec

Novi (mladi) Mjesec je namjenjen da pomaže rastu novih nastojanja - ono što se započne u ovo vrijeme dobiti će svoj završetak za vrijeme punog Mjeseca (ovo važi za kratkoročne planove/projekte). Ovo je vreme Djevice (što znači da je ne poseduje ni jedan muškarac), i mnogo se čini baca upravo za vrijeme ovog perioda.

Tamni Mjesec (kada Mjesec nije osvjetljen)

Opadajući i kasnije tamni Mjesec su veoma aktivno doba za praktičnu magiju. Ovo je vrijeme za protjerivanja, i oslobađanja od nepotrebnih stvari. Tamni Mjesec je također vreme za introspekciju, učenje, i procjenu osobnog napretka.

Vampiri

Vampir je legendarna zvijer-mitološka osoba ili životinja koja predaji živi o čovječijoj ili životinjskoj krvi, i koja također posjeduje mnoge čarobne i nadnaravne moći. Skoro sve kulture i civilizacije posjeduju nekakav mit o krvopijnim stvorenjima ili vampirima. U prirodi postoje životinje i organizmi koji žive na tekućinama drugih životinja od kojih je jedna od njih i krv, te se termin vamprizam ili krvopijstvo u zoologiji koristi za naprimjer:pijavice, komarce. U popularnoj kulturi termin vampirizam ili krvopijstvo koristi se za pogrdan naziv za amoralno i bezgranično iskorištavanje pojedinaca ili društva. Isto tako vampristvo, vampirizam, povampirenje su termini koji se koristi kao termin za demoniziranje naroda, pojedinca ili organizacija jer vampiri su demoni i oličenje zla te su jednaki sotoni, koji je slika i prilika zla.

Iako većina svjetske populacije živi u uvjerenju da svi vampiri potjeću iz Transilvanije (poput starog jarca grofa Vlada Tepeša - Drakule), da svi nose crne Gucci kapute i naočale poput onih iz loših Hollywoodskih filmova, istina je ustvari sasvim drugačija. Legende o krilatim beštijama stare su koliko i ljudski rod i u raznim oblicima postoje u folkloru gotovo svakog naroda na kugli zemaljskoj. Pa uključujući i nas i naše susjede "hudiče peklenske" Slovence. Predstavljamo one najzanimljivije. Krenimo redom:

INCUBUS / SUCCUBUS
Bez dvojbe ovaj dvojac najpoznatiji je vampirski par na svijetu. Incubus posjećuje žene noću, vodi ljubav sa njima i muči ih kroz snove. Pije im krv i crpi snagu a najzanimljivije- može predstavljati očinsku figuru siročadi te se brinuti za njih dok ne odrastu.
Ženski oblik Incubusa je Sucubus. Ona naravno posjećuje muškarce u snovima i tjera ih na seksualni odnos. U svojoj požudi Sucubus može iscrpiti žrtvu do smrti (sam čin ispijanja krvi se nigdje ne spominje) Legende o ove dvije vrste vampira pojavljuju se u srednjem vijeku ali nije precizirano iz koje zemlje dolaze. Pravi kozmopoliti.

BRUXSA
Bruxa nam dolazi iz Portugala. Ova vampirica je za dana prekrasna djeva dok noću preuzima oblik ptice i napušta svoj dom kako bi se hranila. Zanimljivo je da su joj glavne mete iscrpljeni i izgubljeni putnici i turisti. Posebno ako znamo koliko je danas Portugal popularno turističko odredište..

DEARG- DUE
Dreag- Due je krvopija iz Irske a ime mu u prijevodu znači "onaj koji ispija krv". Zaustaviti ga može gomilanje kamenja na njegovom grobu a poznavajući Irce vjerojatno su nazvali koktel po njemu.

KOZLAK
Kozlak je vampir iz Dalmacije (vampiri u Hrvatskoj?) ali izvor ne navodi kada počinju legende o njemu. Također, malo se zna o njegovom obliku, žrtvama i sl. Možda je razlog tomu njegova lijenost.

LEANHAUM- SHEE
Ova mlada dama je Irska vila koja koristi svoju zapanjujuću ljepotu da namami muškarce u svoje odaje i onda ih začara i zarobi. Životna energija žrtve lagano nestaje kroz iscrpno vođenje ljubavi sa njom. Definitivno najveća fufa među vampirima.

LOBISHOMEN
Lobishomen je porijeklom iz Brazila. Napada uglavnom žene ali ih ne ubija već im samo ispija manje količine krvi. Nakon napada, tvrdi izvor, žrtve su sklone nimfomaniji. Kako ga ubiti i uopće zašto, nije poznato.

NOSFERATU
Slavni Nosferatu. Vanbračna djeca koja umru u djetinjstvu sigurno će se vratiti kao Nosferatu. Nakon što ustanu iz groba, počinje njihov put uništenja a usput se upuštaju i u orgijanje sa mrtvima, poluživima i živima. Nosfreatu navodno najviše prezire tek vjenčane parove i osvećuje im se tako što mladoženju nakon napada ostavlja impotentnog a mladu neplodnom.

PIJAVICA
Slovenski vampir!!! Stvoren je da bi osvećivao sve nepravde koje su mu se dogodile kao običnom smrtniku. Osobe čiji su roditelji počinili incest obavezno se nakon smrti vraćaju kao Pijavice i onda se hrane rodbinom i rođacima.

STREGONI BENEFICI
Stregoni je talijanski vampir koji je začudo na strani dobra i postoji da bi uništavao zle vampire. Kao i svi Talijani, ima zalizanu kosu i dobre cipele. Da, i ima debelu mamu koja kuha dobre špagete.


Popis knjiga o vampirima
Roderick Anscombe: "The Secret Life of Laszlo, Count Dracula"
George Gordon Noel Byron: "The Giaour"
John Polidori: "The Vampyre"
James Malcolm Rymer: "Varney the Vampyre"
Sir Richard F. Burton: "Vikram and the Vampire"
Joseph Sheridan Le Fanu: "Carmilla"
Guy De Maupassant: "Le Horla"
Bram Stoker: "Dracula"
Hanns Heinz Ewers: "Vampir"
Stephen King: "Salem's Lot"
Whitley Strieber: "The Hunger"
Viktoria Faust: "Vampiri-legenda koja ne umire"
Viktoria Faust: "U anđeoskom liku zvijeri"
Boris Perić: roman "Vampir"
Elizabeth Kostova : "The Historian"



Anne Rice je autorica s najviše djela o vampirima s Vampirskim kronikama:
The Vampire Chronicles

Interview with the Vampire (1976.)
The Vampire Lestat (1985.)
The Queen of the Damned (1988.)
The Tale of the Body Thief (1992.)
Memnoch the Devil (1995.)
The Vampire Armand (1998.)
Merrick (2000.)
Blood and Gold (2001.)
Blackwood Farm (2002.)
Blood Canticle (2003.)
New Tales of the Vampires

Pandora (1998.)
Vittorio, the Vampire (2001.)

Eros Bog ljubavi

Eros je bog ljubavi, strasti i seksualne požude (riječ eros, koja se nalazi u Homerovoj Ilijadi, je zajednička imenica koja znači požuda). On je isto bog plodnosti, te se vjeruje da je izašao među prvima iz kaosa, što znači da je on jedan od najstarijih bogova. U Dioneškim legendama Eros je nazvan "protagonus",prvorođenac. Ali mnogo je varijacija tko su njegovi roditelji uopće. Prema Aristofanu (Ptice) rođen je od Erebuse and Nyxa (Noći); u daljnoj mitologiji Eros je dijete Aphrodite i Aresa. Kasnije u Theogoniji, the epskoj poemi koju je napisao Hesiod, Eros se navodi kao Aphroditin pomoćnik, ali ne i njezin sin. Druge legende govore da je on sin od Zephyrusa i Iris.



Iz ranih legenda o Erosu nalazimo da je on odgovoran za spajanje Uranusa (Neba) and Gaie (Zemlje ), i da iz njihovog saveza su rođeni mnogi potomci. Iako je baš on jedan od najstarijih bogova tek se kasnije slavi u samoj Grčkoj. Prihvaćen je u mnogim regijama Grčke, u Thespii je osnovan drevni plodni kult, a u Ateni on i Aphrodite su imali također zajednički kult. U Ateni svaki mjesec, četvrti dan je bio posvećen Erosu. Nekad je Eros bio nazivan imenom Erotes (što je množina od Eros); to je opisivalo sve radnje koje su uključivale ljubav i požudu, uključujući heterosexualnu i homosexualnu privlačnost. Anteros je bio brat od Erosa, koji dolazi od verzije da su im Aphrodita i Ares bili roditelji.



Eros je uobičajeno prikazan kao mlad, krilati dječak, sa spremnim lukom i strijelom, neovisno pucajući u srca smrtnika ili bogova. Njegove strijele dolaze u dva tipa: zlatne sa golubljim perjem koje uzrokuju samo ljubav, ili sive strijele sa sovinim perjem koje uzrokuju nedefinirano. Pjesnikinja Sapfa sa otoka Lezbosa opisivala je Erosa kao gorkog, okrutnog prema svojim žrtvama, ali tako zavodljivog i prelijepog. Iako je bio opasan za sva srca oko sebe i sam se jednom prilikom zaljubio.



Ova legenda govori o tome kako je Eros uvijek bio na strani svoje majke. Aphrodita je bila ljubomorna na ljepotu jedne
smrtnice, mlade žene imenom Psyche. Zato je rekla Erosu da je pogodi u srce i da se ona zaljubi u najružnijeg čovjeka na svijetu. Prihvatio je majčinu naredbu ali kad je vidio Psyche odmah se zaljubio u nju. Posjećivao ju je svake noći, ali se napravio nevidljivim tako da on svaki put kad dođe kaže Psyche da ugasi lampu. Ona se također zaljubila u njega neznajući njegov identitet, ali jedne noći bila je znatiželjna pa je upalila lampu dok je Eros spavao. Kapljica vrućeg ulja iz lampe pala je na Erosa i on se probudio. Tada je Eros brže poletio i neuspješno tražio ljubavnika za nju. Na kraju Zeus ih je prihvatio, spojio ih, te dao im dopuštenje da se vjenčaju. Mnogo je varijacija na ovu legendu, ali sve imaju isti završetak.



U Rimu su ga nazvali Cupid (što na latinskom znači požuda). Eros je prikazivan u umjetnosti na mnogo načina. Rimljani su ga uzeli kao simbol poslije smrti te ga iscrtavali na svojim sarkofazima. Grci su ga prikazivali kao najljepšeg i najzgodnijeg, najvoljenijeg i najvoljenog. Njegove statue su bile najviše u dvoranama (tada se mislilo da su atletičari najljepši).

Norne

Norne (staronordijski norn, plural: nornir) su stvorenja koja određuju sudbine, bilo pojedinim osobama, bilo cijelome svijetu.



Kaže se da postoje tri vrste Norna: one koje potječu od elfova, pripadaju radostan život ljudima; one koje su iz rase tamnih elfova, upravljaju onim ljudima koji pate od zle kobi. Norne žive u dvorani u podnožju svjetskoga drveta, jasena Yggdrasila, kod vrela Urd. Tamo svakoga dana vodom i kalom iz vrela prskaju jasen da mu se grane ne osuše. Tri norne kraj izvora Urd dolaze iz rase Bogova. Te tri Norne svjetske sudbine su:

Urd (staronordijski Urđr) jedna od tri norne ili suđenice koje se spominju u nordijskoj mitologiji. Njezino ime znači Prošlost. Nazvana je izdisaj smrti. I čini se da je smatrana najvažnijom od njih tri.



Verdandi (staronordijski Verđandi) je srednja od tri norne ili suđenice koje se spominju u nordijskoj mitologiji.Verdandi znači Sadašnjost.



Skuld je najmlađa norna ili suđenica od tri koje se spominju u nordijskoj mitologiji. Njezino ime znači Budućnost. Osim što je norna, ona je i valkira te dovodi pale ratnike u Odinov dvor Valhalu.



Njih tri predu mrežu Wyrda u svojoj dvorani pokraj izvora Urd gdje završava jedan od korijena svjetskog drveta. Njihova je najveća mitološka svrha pomoći nam da otkrijemo duhovno značenje Wyrda i stopljene utjecaje prošlosti, sadašnjosti i budućnosti na nečiju sudbinu. Sve bi to trebalo imati značajan utjecaj na razvijanje sposobnosti ovladavanja runama.

Navedene norne su sestre i potiču od pradiva Ymira kojeg su ubili Odin i braća mu Ve i Vili i od njegova tijela načinili svijet.
Osim njih ima još puno drugih norna koje određuju sudbinu ljudi, ali i bogova. Neke su norne dobre, neke manje dobre, a neke su zle. One pletu niti sudbine svakoga, a o duljini niti ovisi trajanje nečijega života. Predestinacija je vrlo karakteristična za sve u nordijskoj mitologiji, pa tako norne upravljaju i sudbinama bogova, pri čemu im neće reći kakva je ona. Ipak, neki bogovi znaju kakva je sudbina, to su na primjer Odin, vrhovni bog i njegova supruga Frigg. Unatoč tome, niti jedno od njih je ne može promijeniti. Frigg je pokušala kada je umro njezin sin Baldr, ali joj na koncu nije uspjelo. Odin zna da je sudbina bogova da svoj kraj dočekaju u konačnom boju Ragnaroku gdje će gotovo svi izginuti.

Ostale norne potječu od različitih rodova, bilo bogova, vila ili patuljaka:

(Fáfnismál, 13)
Sundrbornar miök
hygg ek at nornir sé,
eigut ţćr ćtt saman;
sumar eru áskunnar,
sumar eru álfkunnar
sumar dStr Dvalins


(Fáfnismál, 13)
Različitog porijekla
sjećam se da su Norne,
iako su istovrsne;
jedne su od roda Asa,
druge su od vila,
a neke su kćeri Dvalinnove.

Empatija

Empatija je sposobnost čitanja i razumijevanja ljudi, njihovih osjećanja te biti sa njima u skladu. Empatija često radi usporedno sa telepatijom i povećava njeno razvijanje. Empati imaju sposobnost da skeniraju psihu drugih ljudi u potrazi za osjećajima i mislima ili saznanjima o prošlosti, sadašnjosti te planovima za budućnost.

Mnogo empata ne zna kako njihova moć funkcionira i govore kako su samo osjetljivi na druge. Empatija je osjećanje nečijih PRAVIH EMOCIJA, onih koje ljudi u socijalno zahtjevnom svijetu današnjice često sakrivaju. Empati osjećaju istinu koja je sakrivena iza maske i često pomažu svojim razumijevanjem osobi koja te emocije skriva. U mnogim slučajevima empate najbolje razumiju i “čitaju” oni ljudi čija su teška i duboka osjećanja i sami preživjeli. Empati osjećaju empatiju prema porodici, djeci, prijateljima, bliskim suradnicima, nepoznatim ljudima, životinjama i biljkama. Empatija nije zadržana prostorom i vremenom, što znači da empati osjećaju emociju i na daljinu. Neki su empatični više prema prirodi, neki prema životinjama, planetarnom sistemu, dok drugi imaju kombinaciju svih vrsta gore navedenih.
Empatija je genetska, nasljeđuje se putem DNK i prenosi se sa generacije na generaciju i ona je biološko/genetski i spiritualni aspekt.

Empati imaju i duboko i iskreno razumijevanje koje dolazi uz empatiju i oni su veoma suosjećajni.
Svi posjedujemo empatiju kao prirodnu sposobnost, ali neki izabiru da ne unaprjeđuju tu sposobnost ili su potpuno nesvjesni da je imaju ili da ona uopće postoji.
Također, postoje i razne varijacije nivoa snage koju empati posjeduju koja se može povezati sa njihovim razumjevanjem samih sebe, razumjevanjem same moći empatije i prihvaćanje ili ne prihvaćanje empatije od strane okoline (porodice, prijatelja… ). Generalno, empati svoje moći prihvaćaju tek kad odrastu i osamostale se.

Empati imaju sposobnost da osjećaju druge na mnogo razlicitih nivoa. Iz njihove pozicije posmatrača što drugi govore, osjećaju i misle, dolazi do razumjevanja te osobe. Mogu postati veoma efikasni u čitanju govora tijela neke osobe ili kretanja očiju dok ovo nije direktno empatija i ovo ide pored nje kao rezultat posmatranja drugih. Ukratko, empati imaju cijeli komunikativni paket.
Dok još uvijek postoji mnogo toga u radu empatije što ne razumijemo, imamo neke informacije. Sve ima energetsku vibraciju ili frekvenciju koju empati osjećaju čak i najmanje promjene u njima, koje nisu vidljive golim okom ili bilo kojim od 5 čula. Riječi izražavanja imaju energetski oblik koji proizlazi iz govornika. Na primjer: Mržnja donosi intezivan osjećaj koji prati samu riječ “Mržnja”, koja biva ojačana osjećajima koje govornik ima dok je izgovara te tu vibraciju empati pokupe. Oni ustvari čitaju našu unutrašnju energiju i osjećanja iako nikakve riječi ni pokreti nisu napravljeni, a ako jesu to samo povećava njihovo osjećanje naših vibracija.

Čarolija s žlicama

Uzmete šest običnih žlica.
Svaku žlicu umotajte u papir, na sljedeći način.
Uzmete list npr. A4 formata i postavite žlicu na dno strane, savijete papir i umotate žlicu, kao da je u roli papira.
Kada to uradite sa svih šest žlica, postavite pitanje:
'Bože da li me štiti Sv.Ilija?
Onda krenete redom da odmotavate žlice istim redosljedom kako ste ih i zamotavali, ako naiđete na žlicu koja je pri odmotavanju bila tako umotana da je papir preklopljen preko nje (znači kao da je niste umotavali u rolu kako sam objašnjavao na početku) onda vas taj Svetac za kog ste pitali štiti.



Možete ponavljati više puta, jer moguće je da vas štiti nekoliko Svetaca, a moguće je da vas ne štiti ni jedan, ili niste postavljali dovoljno pitanja, odnosno niste izredali sve kršćanske svece.
Ovo može da koristi paganima, konkretno onima koji sljede slavenski paganizam, tako što određeni svetac u kršćanstvu može vući porjeklo po svojim atributima iz slavenske religije.
npr. Sv.Ilija, odnosno Perun.

ajne katedrale Notre Dame

Katedrala u Parizu, kao i većina francuskih katedrala, posvećena je Blaženoj Djevici Mariji ili Djevici Majci. Crkve koje su posvećene Majci, francuski puk naziva Notre-Dames. Na Siciliji ih nazivaju još rječitijim imenom Majke. Mnogo je hramova posvećenih Majci (latinski, mater, matris), Matroni (u pradrevnom značenju te riječi); iskrivljenjem te riječi nastao je izraz Madonna (tal. ma donna), moja Gospa ili upućenije, Naša Gospa (Notre-Dame).
Priđimo portalu i započnimo s proučavanjem pročelja s velikim portalom pod nazivom Središnji portal ili Portal Sudnjega dana.




Stup koji dijeli ulazni prostor ukrašen je nizom alegorijskih prikaza srednjovjekovne znanosti. Na počasnom mjestu nalazi se prikaz alkemije, licem okrenute prema kolonadi; prikazana je u liku žene kojoj glava dodiruje oblake. Ona sjedi na prijestolju i u lijevoj ruci drži žezlo, simbol kraljevske moći, a u desnoj ruci drži dvije knjige; jedna od njih je zatvorena (ezoterija, a druga je otvorena (egzoterija). Koljenima pridržava o grudi oslonjene ljestve s devet prečaka (scala philosophorum): taj hijeroglif predstavlja strpljenje posvećenika na njihovom putu od devet operacija hermetičkog djela u nizu. "Strpljenje predstavlja ljestve Mudraca", kaže Valois, "a poniznost vrata u njihov vrt; jer, tko bude ustrajan bez ponosa i zavisti, njemu će Bog ukazati milost."
Ovo je naslov filozofskog poglavlja Mutus Liber, a mogao bi biti i ove gotičke katedrale; prva stranica te okultne Biblije, čije su masivne stranice izrađene od kamena; otisak, pečat svjetovnog Velikog Djela na samome pročelju kršćanskog Velikog Djela. Nije mogao biti bolje smješten nego li na samom pragu glavnoga ulaza. Tako se doima da je katedrala utemeljena na alkemijskoj znanosti; znanosti, koja se bavi proučavanjem transformacija izvorne tvari, osnovne tvari (lat. materia, od korijena mater, majka). Jer Djevica majka, podignemo li njen simbolički veo, ne predstavlja drugo nego personifikaciju pradrevne tvari, kojom se koristi temeljno Počelo, tvorac svega što postoji, u promicanju svojih planova. Upravo je to značenje (i uistinu vrlo jasno) neobičnog epiteta kojega nalazimo u Misi o Bezgrešnom Začeću Djevice:
"Gospodin je ovladao mnome na početku svojih putova. Ja sam postojala prije no što je stvorio druga bića. Postojala sam od vječnosti, prije no što je stvorena zemlja. Bezdana još nije bilo, a ja sam već bila začeta. Iz zemlje još nisu potekli izvori; veliki planinski masivi još nisu bili oblikovani; bila sam začeta prije brda. On još nije stvorio ni zemlju, ni rijeke, niti je učvrstio svijet na polovima. Bila sam prisutna kada je pripremao nebo; kada je određivao granice bezdana i propisivao nepovrediv zakon; kada je utvrđivao zrak nad zemljom; kada je izjednačavao vode u izvorima; kada je zatvarao mora u granice i vodama nametnuo zakon kako ih ne bi prekoračile; kada je postavljao temelje zemlje, ja sam bila s njim i upravljala sam svim stvarima."
Ovdje se očigledno radi o samoj biti stvari. U Litanijama se kaže kako je Djevica Vaza u kojoj je sadržan Duh stvari; vas Spirituale. Etteila kaže: "U visini grudiju Mudraca, na stolu, nalazi se s jedne strane knjiga ili niz zlatnih stranica ili ploča (knjiga Tothova), a s druge strane vaza puna nebesko-astralne tekućine, koja se sastoji od jednog dijela divljeg meda, jednog dijela zemaljske vode i jednog dijela nebeske vode… Tajna se, tako, nalazi u vazi."
Tu se jednu djevicu (virgo singularis, kako ju Crkva izričito naziva), osim toga, slavi imenima koja sasvim jasno označavaju njeno pozitivno porijeklo. Ne naziva li se ona isto tako i Palmom Strpljenja (Palma patientiae); Ljiljanom među trnjem (Lilium inter spinas); Sampsonovim simboličkim Medom; Giodenovim runom; mističnom Ružom; Vratima Raja; Zlatnom kućom itd.
U istim tim tekstovima Mariju također nazivaju i Sjedištem Mudrosti, drugim riječima predmetom hermetičke znanosti o univerzalnoj mudrosti. U simbolizmu planetarnih kovina ona predstavlja Mjesec koji prima zrake Sunca i potajno ih čuva u njedrima. Ona je spremište pasivne tvari koju će solarni duh oživjeti. Marija, Djevica i majka tako predstavlja oblik; Helije, Sunce, Bog Otac simbolizira temeljni duh. Sjedinjenjem ova dva načela nastaje živa tvar, izložena nepostojanostima uslijed zakona promjene i napretka. Tako je Isus, inkarnirani duh, vatra, utjelovljena u sljedećem:
I RIJEČ BI UČINJENA TIJELOM I ŽIVI MEĐU NAMA.
S druge strane, Biblija kaže kako je Marija, majka Isusova potjecala od Jišaja. U hebrejskom jiš znači vatra, Božanstvo Sunca. Potjecati od Jišaja stoga znači pripadati rasi sunca, vatre. Budući da tvar, kao što smo upravo vidjeli, potječe od solarne vatre, tako nam se i samo ime Isus pokazuje u svom izvornom i nebeskom sjaju: vatra, sunce, Bog.
I na kraju, u Ave regina, Djevicu pravilno nazivaju korijenom (salve radix) ne bi li pokazali kako ona predstavlja temeljno počelo i početak svih stvari. "Zdravo korijenu iz kojeg je Svjetlost obasjala svijet."

Magične biljke

Stari narodi instinktivno su znali koje su biljke u prirodi korisne, a koje su otrovne i treba ih izbjegavati. Takoder se pretpostavlja i da su poput zivotinja instinktivno osjecali kad je u njihovoj hrani falilo odredenih vitamina ili minerala, zato su se selili na druge prostore, da bi pronasli zdraviju hranu u prirodi. Vremenom su ljudi izgubili te nagone, a intuitivno znanje o ljekovitim svojstvima biljaka polako je padalo u zaborav, ostajuci ipak sacuvano unutar raznih paganskih kulteva, ciji su vracevi i iscjelitelji drevnu mudrost prenosili s koljena na koljeno, pa i kroz narodne predaje i lokalne mitove.

Ta stara znanja ponovo izranjaju u danasnjem svijetu, kroz prisjecanje na mudrost vjestih zena - iscjeliteljica i drevnih samana,koji su iz bogate zemaljske riznice uzimali darove majke prirode, da bi lijecili i obnavljali, te se napajali sa energijama cvijeca, drveca, suma, livada i planinskih vrhunaca.

Biljke, koje su poznavali podjelili su u cetiri grupe:


1. Biljke za zastitu
2. Biljke za iscjeljivanje
3. Biljke koje su povecavale spolnu moc i privlacnost, te su kao takve sluzile za privlacenje ljubavi i putenih uzitaka
4. Biljke koje su se koristile u magijskim ritualima.

Biljke za zastitu su bile slijedece: luk, cesnjak, akacija, bosiljak, cicak, breza,hrast, borovnica, imela, lovor, mandragora, kopriva, ruzmarin, itd.

Biljke za iscjeljivanje bile su: kopriva, cesnjak, bor, lipa, kamilica, itd.
- koristile su se uglavnom sve biljke ovisno o simptomima, osim onih otrovnih.

Biljke za ljubav i povecanje spolne moci bile su: crvena ruza,cvijet bagrema, aloja, gardenija, jasmin, lavanda, mirta, ljubicica, jabuka, itd.
Biljke za povecanje intuicije i duhovni razvoj: ginseng, lavanda,maslacak, hmelj, lipa, timijan, kadulja, ruzmarin, safran, pelin, kamilica, itd.


Ovdje cu opisati neke od najvaznijih biljaka, kao i njihova iscjeliteljska svojstva i nacine na koje su se koristile u narodnoj magiji.


1. Angelika

Angelica archangelica
- Upotrebljava se za zastitu od bolesti,te se vjerovalo da tjera zle duhove i produzava zivot. Kad se doda u vodu za kupanje, odstranjuje uroke, a njezin korjen se moze nositi i kao zastitna amajlija, oko vrata ili pricvrscen
na trbuhu, u podrucju solarnog pleksusa. U medicini se koristi u obliku caja koji ublazava tegobe lose probave,
zgaravicu, bolesti crijeva, itd. Smatra se da poboljsava cirkulaciju i povecava protok energije u tijelu.


2. Baldrijan ili Valerijana

Valeriana officinalis

- U ljubavnoj i seksualnoj magiji
koristi se za ponovno povezivanje rastavljenih ljubavnika, polozena ispod jastuka lijeci nesanicu,a dodana u vodu za kupanje pomaze da se tijelo procisti od razlicitih otrova i negativnih energija.U narodnoj medicini se koristi kao sredstvo za smirenje i lijek protiv nesanice. Olaksava zivcanu napetost i fizicke bolove, snizava krvni pritisak, blazi menstrualne tegobe. Oprez - ne preporucuje se ljudima sa losom cirkulacijom i niskim tlakom !


3. Bazilika

Ocimum basilicum


- Smatralo se da nosenje

listova bazilike u dzepu ili novcaniku donosi bogatstvo ! Navodno povecava trgovacke sposobnosti, te

je treba nositi kao amajliju oko vrata, kada se zelimo zastititi od krade i prevare, ali i onda kad sami

zelimo nekom nesto prodati. Takoder se koristila i za zastitu od partnerovog nevjerstva. Dobra je i kao

sredstvo za zastitu i energetsko ciscenje doma - prasak bazilike ili njezine listice treba staviti u svaki

ugao kuce. U narodnoj medicini se koristila za lijecenje zgaravice, razlicitih bolova u trbuhu i zelucu,

za ublazavanje cireva, a ulje od listova se koristi iz vana, za lijecenje akni.


4. Bor

Pinus spp.


- Bor je za samane i vjestice

simbolizirao drvo besmrtnosti, te se smatralo da svi njegovi dijelovi, kad se stave

u talisman, sluze kao zastita od zla. Posvecen je boginji plodnosti Kibeli. U narodnoj

medicini se koristio za lijecenje akni, bronhitisa, reume, te je opcenito caj i sirup

od borovih iglica dobro sredstvo za ciscenje pluca kod pusaca i plucnih bolesnika.


5. Breza

Betula alba



- Koristi se za ljubavnu magiju,

ostvaruje ljubavne zelje. Komadi brezine kore sluze za izradu ljubavnih talismana,

kao i u svim vrstama Venerinih rituala. Sluzi i za zastitu od zla, te simbolizira cistocu

ljudske duse i njezinu besmrtnost. U medicini se koristila kao diuretik, te se smatralo da pomaze kod reume.


6. Brsljan

Hedera spp.


- Koristi se u ljubavnoj magiji

za povecanje i ocuvanje spolne zelje kod bracnih partnera i izradu ljubavnih talismana.

U kultu Dioniza bio je vazna biljka sa kojom se Dioniz ukrasavao stavljajuci brsljan na golo tijelo, sto je zenske

posvecenice njegovog kulta dovodilo do misticnog zanosa.


7. Crveni luk

Allium cepa


- stiti pred zlim duhovima.

Kada se stavi u uglove kuce, apsorbira negativne energije i bolesti. Stavljen ispod jastuka, navodno

donosi prorocanske snove. U medicini se koristi za smanjivanje krvnog pritiska, holesterola i secera u krvi.


8. Bijeli luk

Allium sativum


- Takoder sluzi za zastitu od

zla i energetskog vampirizma. Stavlja se iznad vrata u kuci, ali i ispod kreveta, da otjera nocne more.

Smatra se da je to jedna od najjacih biljaka za zastitu od svih vrsta negativnih, astralnih upliva. U narodnoj medicini

se koristi i kao prirodni antibiotik, izvrsno sredstvo protiv prehlade i svih vrsta infekcija, jer jaca imunitet. U novije vrijeme je

ustanovljeno da ima i snazno, antikancerogeno djelovanje. Preporucuje se koristenje bijelog luka u prehrani tijekom citave godine, kao

zastita od razlicitih bolesti.



9. Glog

Crataegus oxycantha


- U narodnoj magiji se koristio u ritualima za povecanje plodnosti.

Navodno stiti od munja i gromova, kao i od prirodnih katastrofa. U medicini se koristi za jacanje srca i snizava krvni tlak.


10. Hmelj

Humulus lupulus


- Stavljen ispod jastuka, lijeci nesanicu. U medicini sluzi kao

prirodno sredstvo za smirenje, no pomaze i kod upale mjehura i razlicitih uroloskih infekcija.


11. Hrast

Quercus spp.



- Spaljeni listovi hrasta ciste prostor i tjeraju bolesti.

Takoder se njegovi plodovi koriste u svim ritualima za povecanje plodnosti i spolne moci.

Od njegovog drveta se izraduju i talismani za zastitu. Kod Druida je hrast bio sveto drvo,

te je simbolizirao dugovjecnost, moc i sposobnost unutrasnjeg videnja. U medicini se listovi

hrasta stavljaju kao oblog koji pomaze zacjeljivanje rana.


12. Jabuka

Malus spp.


- Cvijetovi jabuke se koriste u ljubavnoj magiji. Simbolizira besmrtnost, preobrazbu, mladost i

vjecnu svjezinu, a njezino drvo sluzi za izradu carobnih palica i razlicitih amajlija. U narodnoj

medicini se koristi za lijecenje zatvora, cisti kozu, snizava holesterol i ima antikancerogeno djelovanje,

pa se preporucuje njezino sto cesce konzumiranje tijekom citave godine.


13. Jasmin

Jasminum officinale


- Koristi se u ljubavnoj magiji za privlacenje ljubavi, njegovo etericno ulje navodno povecava spolnu moc.

Donosi i prorocanske snove. U medicini se koristi u aromaterapiji, kao sredstvo za olaksavanje depresije i zivcanog nemira.


14. Kamilica

Matricaria chamomilla, Anthemus nobilis


- U magiji se koristi kao sredstvo za privlacenje novca, te povecava sposobnost meditiranja i

unutrasnjeg videnja. Takoder sluzi i kao sredstvo zastite od uroka. U narodnoj medicini se koristila za lijecenje

prehlade, raznih upala grla, nosa i ociju, ublazava dusevni nemir, nesanicu i predmenstrualne tegobe.


***


Ljekovito bilje se treba nabirati u sezoni njegovog rasta, a ako se koristi za cajeve, onda ga je potrebno

susiti na tamnom i suhom mjestu. Neke ljekovite biljke se stavljaju i kao oblozi na kozu i tada se koriste u sto svjezijem stanju.

cajevi se mogu kupovati i u specijaliziranim trgovinama, ali treba paziti na rok njihove upotrebe, te da se pravilno slijedi

uputstvo za njihovo pripremanje i konzumiranje.


U svakom slucaju, nauka o ljekovitom bilju i njegovim magicnim, iscjeljujucim svojstvima ozbiljna je

disciplina koja zahtjeva posvecenost i strpljivo ucenje, te eksperimentiranje, uz pomoc kojega cemo

postati sposobni da razvijemo osjecaj za energije biljaka, ali i ljubav prema cjelokupnom raslinju,

kao izvoru zdravlja, hrane i vitalnosti na planeti.

16.STUDENOG NOĆ HEKATE

U takozvanom kolu godine, najvažniji festival koji se u drevnoj Europi obilježavao krajem listopada/početkom studenog bijaše vezan za štovanje kulta preminulih predaka i drugih onostranih stvorenja. To je bio jedan od osam najvažnijih godišnjih festivala, a sljedeći je nastupao tek krajem prosinca, kao zimska ravnodnevnica. Ipak, studeni je obilovao raznim lokalnim feštama, možda i više od drugih mjeseci. Vjerovatno je tako jer u većem djelu Europe suhe atmosferske prilike čine taj mjesec prikladnim za proslave, a završetak većine poljoprivrednih radova uklanja mnoge obveze stanovnika ruralnih područja. Mnoga od tih slavlja, posebice na Mediteranu, bila su vezana uz berbu vina i njegova božanstva (Vinalia - slavlje Bakha), a njihovi ostaci su i danas vidljivi u praznovanju Svetog Martina. U sjevernoj Europi se slavio Dan heroja, poginulih u bitkama. A diljem Europe su postojali raznovrsni blagdani mistične tamne moći, poput dana zlokobnih vila Sidhe u Irskoj i Škotskoj te noći magične Hekate u staroj Grčkoj. Kako je ovo potonje božanstvo jedan od najpoznatijih sinonima za vještice uopće, učinilo nam se zanimljivim da za mjesec studeni u ovom letku opišemo proslavu tog starog praznika i njegove simbolike.
Dan Hekate se slavio u antičkoj Grčkoj u doba Halloweena i sadržavao je slične značajke: štovanje duhova predaka i onostranog svijeta. Dvadesetak dana kasnije, 16. studenog, slavila se, pak, Noć Hekate. I Rimljani su praznovali ovu večer preuzevši lik grčke Hekate u jednom od obličja svoje božice mjeseca Dijane. Rimska Dijana ima tri lika: na Nebu je Luna, na Zemlji čedna Dijana, božica lova, a u Podzemlju Hekata. U biti je to božica mjeseca, s osnovnim imenom Dijana Lucifera. (Lucifer znači Svjetlonoša, pa je to uzvišeno ime bilo pridano i kršćanskom arhanđelu prije njegova pada, nakon čega mu je oduzeto). Inače je zemaljski lik rimske božice - Dijana - nastao iz grčke Artemide, što govori i o sličnosti Hekate i Artemide.
Štovanje Hekate se izražavalo uzdizanjem njenih prikaza na križanjima. Njoj je posvećeno nekoliko slavlja u ciklusu godine: 13. kolovoza na dan Hekate od Mjeseca, ceremonijalno se tražio njen blagoslov žetve, jer, kao božica oluja, imala je moć da uništi usjeve. 31. listopada, dan koji se danas slavi kao Noć vještica, a nekoć je imao slično značenje koje danas nosi blagdan Svih svetih, bio je također velikim djelom posvećen Hekati kod starih Grka zbog njene uloge prijenosnika u svijet mrtvih.
Na datum koji odgovara današnjem 16. studenom Stari Grci su u suton započinjali slavlje Hekatine noći. Prinosile su joj se Hekatine večere i, vjerovatno, životinjske žrtve. Oni koji su joj ostavljali večeru da joj pomogne pri njenoj potrazi za dušama, bili su blagoslivljani. Ta večera se sastojala od crvenog cipla, punjenih kruščića, sirovih jaja, kozjeg sira, gljiva, češnjaka, kolača i meda.
I svaki pun mjesec je bio posvećen Hekati pa su se i tada mogle prinijeti žrtve u obliku pasa i ženskih jaganjaca za nju i njene duše. Hekatina večera se ostavljala noću uz puteve, a osoba koja je tako željela iskazati poštovanje božici, nije se smjela okrenuti kad je odlazila od mjesta gdje je prinijela dar da ne ugleda ovo noćno božanstvo, katkad zaista jezovito.



Noć Hekate je proslava specifična za stare narode i njihova vjerovnja. Za poimanje samog postojanja ovakvih blagdana u starim vremenima, neophodno je opisati ovo mistično božanstvo:
Hekata je najčešće portretirana s tri lica, a njena trostruka priroda joj je dodijelila i nazive Božica tri staze (gr. Trioditis, lat. Trivia) ili Troglava (Tricephalus, Triceps). Njeni životinjski pratioci su često vukovi ili psi. Njen glasnik je sova, a kočiju joj vuku zmajevi. Simboli su joj bodež, uže, baklja i ključ. S tim ključem podzemlja, ona otvara put tajnama i misterijima zagrobnog znanja. Uže simbolizira pupčanu vrpcu preporoda i obnove. Bodež je simbol snage i razuma, njime se siječe obmana. Baklja je vatra znanja. Hekata je nekad prikazivana i s glavama različitih životinja, ili pak s tri glave i šest ruku, što je povezuje s indijskom božicom Kali i drevnim indoeuropskim porijeklom Hekate.
Ona vodi duše do Podzemlja pred suce, pa je njena uloga i simbolika od velike važnosti starim Grcima, ali i modernim praktikantima starih znanja kod izvođenja magije i rituala. I sama je prvenstveno božica magije i čarobnjaštva. S Hadom i njegovom Perzefonom vlada Mrtvima, a vjerojatno je bila u jednom periodu Hadova draga pa je nazivaju božicom Podzemlja. Ona je božica noći i tame u njenim strašnijim aspektima (prikaze, demoni). Ona lovi na križanjima i grobljima noću. Iako je zaštitnica čovječanstva, kao njihov vođa preko mračnih obala Stiksa, može izluđivati ljude mučeći ih noćnim morama.
Sve tajne moći prirode, sva divlja bića, sve faze mjeseca, rođenje, život i smrt - sve je to podlijezalo njenoj zapovijedi.
Pojava crnih pasa ili njihovog zavijanja noću značila je Hekatinu prisutnost ili približavanje. Oni prate Hekatu u lovu na duše umrlih po grobljima da ih odvedu u zaklon Podzemlja. Ponekad su u njenom društvu viđane i Furije, bića koja su kažnjavala sve koji su pokazali nepoštivanje ili nasilje prema majkama.
Mnogo je drveća i bilja posvećeno Hekati, što ponovno mnogo govori o njenoj simbolici i magiji. Najbolji primjer je tisa, oduvijek povezana s podzemljem pa se i danas često na nju može naići na grobljima jer simbolizira vječni život: naime, vrlo je dugovječna, a k tome iz jezgre umirućeg stabla izrasta mladica. Grci su smatrali da bobice tise imaju Hekatinu moć i mogu donijeti mudrost ili smrt. Sjemenje je otrovno, ali meso koje ga okružuje nije, pa ako se ispravno pripreme, donose šamanističke vizije. To je uvijek po život opasno jer je teško izbijeći otrov.



Prikazivana je obučena u sjajnu zvjezdanu haljinu. To je i božica križanja, za koja se oduvijek smatralo da su mjesta posebnih mističnih energija i susreta zalutalih duša. Posebno joj se, kao trostrukoj božici, pripisuju križanja triju puteva. Ta trostrukost, prema nekim pričama, predstavlja tri aspekta mjesečevih božanstava: Artemidu, Perzefonu i Hekatu. Po nekima Hekata posjeduje tri glave kao kraljica mističnih znanja i svedokučivosti. A novija učenja joj pripisuju trojstvo djevojke, majke i starice, potpuni ženski životni ciklus koji je predmet štovanja mnogih naroda. No, Hekata nije bila prikazivana u tri različite životne faze, to joj značenje pridaje moderno vještičarenje koje ujedinjuje razna europska božanstva prema simbolici.
U Srednjem vijeku je svećeništvo potpuno dijaboliziralo ovo božanstvo stavljajući njenu trostruku prirodu i povezanost s podzemljem kao direktnog suparnika svetom trojstvu na nebesima. Tada je zadobila naziv Kraljica vještica, a tome je doprinijelo i što je bila zaštitnica babica primalja, travara i vidjelica, te su ovom simbolikom i te sorte ljudi lakše učinili potpuno nepoćudnima.

Čini se da Hekata vuče porijeklo još iz Egipta, gdje je božica primalja Hekat pomagala i u rođenju Sunca. U grčkom Panteonu, smatralo se da je ona, osim Zeusa, jedini preživjeli Titan (to je bila prva božanska obitelj kojoj su pripadali roditelji prve generacije Olimpskih bogova). U svakom slučaju, porijeklo vjerovanja o njoj je starije od onoga o Olimpu, a i duže se održalo u svijetu. I dan danas je ona moćni magični simbol te nalazimo njen lik i na tarot karti mjeseca.



Često je se miješa s Demetrom, Perzefonom i Artemidom. Zvali su je i Bakom mrtvih, ili pak Najljupkijom (prema mjesečini). Starogrčki izgovor njena imena bio bi Ekata ili Ekota.
Ovo božanstvo, porijekla starijeg od Antike, do danas se održalo kao ikona ženske magije u zapadnoj kulturi. Priča o Hekati i spoznaja da su nekoć veliki Grci održavali slavlja njoj u čast, dokazuje svakodnevnost magije u životu starih naroda. Sjetivši se toga, mogli bismo razmisliti i o današnjem magičnom aspektu svakodnevnice, ali i ritualnog (crkvenog) života, pa ćemo se uvjeriti da i dalje naše misli nisu potpuno zatvorene za čuda i mistiku.

Perzefona I Stiks

PERZEFONA - Boginja podzemlja. Zeus je Demetri ubio sina Jasiona zato što nije htjela da spava sa njim. Da bi sačuvala ostalo potomstvo pristaje da ima ljubavnu aferu sa Zeusom i iz te veze se rodila
lijepa Perzefona (negdje se može naći i naziv Kora). Perzefona je bila dobra i fina boginja koja se igrala sa nimfama dok joj je majka obavljala božanske dužnosti. Had, Demetrin i Zeusov brat se zaljubio u Perzefonu i sa pravom se plašio da je zaprosi jer Demetri se zasigurno nebi svidjelo da joj kćerka postane kraljica podzemlja.
Zbog toga je smislio otmicu i dok se Perzefona igrala sa nimfama zemlja se brzo otvorila i progutala Perzefonu. Dok joj je Majka Demetra svim silama pokušavala da je pronađe, Had je Perzefoni dao da okusi podzemni nar (???) čime se obavezala da će zauvijek ostati u podzemlju i tada se izvršila njena transformacija iz lijepe, dobre i vesele boginje u lijepu mračnu i ledenog srca gospodaricu podzemlja.
Demetra je stigla prekasno i odlučila je da se osveti bogovima. Poslije dugih svađa između bogova i strašne osvete koju je uradila Demetra, bogovi su se dogovorili da tri četvrtine Perzefona provede kod Demetre a jednu četvrtinu kod Hada. Grci su Perzefoni podizali hramove ali uvijek posvećeni i Hadu i Perzefoni. Od žrtava prinosili su joj najčešće crne ovce.
Perzefona je u raznim djelima opisana kao kraljica podzemlja koja ima vlast nad svim bogovima i demonima podzemlja (osim Hekate). Ledenog i okrutnog srca jedini koji je uspjeo da joj omekša srce bio je Orfej kada je zasvirao svoju tužnu melodiju. Pošto joj je muž bio sklon prevarama poput braće (mada u manjoj mjeri) život joj je jednim dijelom obilježen ljubomorom i osvetama koje je izvršavala na Hadovim ljubavnicama.
Umjetnici su je uvijek prestavljali sa mužem ili Demetrom i to kao mračnu i lijepu sa Hadom i veselu i lijepu sa Demetrom i to najčešće kako majci pomaže oko poljoprivrede.






U grčkoj mitolgiji, Stiks je ime rijeke koja formira granicu između Zemlje i podzemnog svijeta, Hada. Okružuje Had 9 puta. Stiks čuva Phlegyas, koji prenosi duše sa jedne strane rijeke na drugu. Bogovi su jako poštovali rijeku Stiks, inače sa nje se nije smjela piti voda ili bi izgubili glas na devet godina.

Prema nekim verzijama, Stiks ima čudesne moći te može nekog učiniti besmrtnim. Ahil je u djetinjstvu bio potopljen u tu rijeku što je kod njega uzrokovalo neranjivost. Njegova majka kad ga je držala nije uronila i petu koja je ostala nezaštićena. Danas u modernom svijetu Ahilova peta ili tetiva označava izuzetno slabu točku nekog čovjeka.



Iako se Stiks primarno pojavljuje u grčkoj i rimskoj mitologiji spominje se i u Danteovoj Božanskoj komediji, negdje oko 5. kruga u paklu.

U drevna vremena Stiks je bilo ime za područje rijeke između Ukrajine i Rusije. Ukrajina je prestavljala život dok je Rusija zauzimala mjesto smrti.

Stiks je isto i ime božice (kćeri Oceanove) koja je predstavljala tu rijeku kao jedina ženska predstavnica rijeka. Tu čast je zaslužila kad je pomogla Zeusu tj. prva je stala na njegovu stranu u borbi protiv iskonskih bogova Titana.

VOODOO LJUBAVNE ČINI

PRONALAZAK PARTNERA-ukoliko niste sigurni za kakvu osobu biste trebali pokazati zanimanje, ukoliko se radi o romantičnoj ljubavi, napišite imena svih prikladnih mogućih partnera na pojedine listiće papira.Kasnije listiće zgužvajte i bacite u plamen ne gledajući u njih -osim jednoga.Preostali papirić sadrži ime osobe na koju biste trebali usmjeriti svoje snage.


ZALJUBLJIVANJE -Napravite od tkanine 17,5 cm veliku lutku i napunite je kokošjim perjem.Zatim odrežite komadić odijela ili tkanine koje je vas izabranik nosio. Upotrebite ovu tkaninu za šivanje košulje ili haljine za lutku. Ubodite se iglom i dozvolite da jedna kap krvi padne na lutku. Lutku nježno ljuljajte i govorite "Tvoje srce je moje.Voliš me duboko"
Ponavljajte postupak tri puta dnevno.Za dvije sedmice će vaš ljubavni "cilj" osjećati neodoljivu privlačnost prema vama.


SPRIJEČITI PARTNERA DA VAS NAPUSTI-Skuhajte lonac riže i dodajte u nju srce nedavno ubijenog zeca. Govorite pri tome "Ne možeš napustiti svoje srce". Ukoliko vas vas dragi pokuša napustiti bit će privučen mirisom ove hrane.





.....napomena- inače ako napravite ove čini na neku osobu koja se bavi magijom, ona će vjerovatno znati za to, a onda ste najebali....

Čarolije

Napisati ću par svojih čarolija, a vi ih možete prepraviti, ako vam ne budu djelovale, onda vam želja nije dovoljno jaka.


MJESTO IZVOĐENJA ČAROLIJA:

-najbolje neki kutak gdje vas nitko ne uznemirava. Bilo bi dobro da ima drveni pod tako da možete kredom nacrtat pentagram na podu. Nactajte dovoljno velik pentagram da možete sjesti u sredinu. Mjesto izvođenja pročistite smjesom ružmarina u prahu, češnjaka i soli. Ispod sebe možete staviti neki jastuk, ali da vam bude ugodno. Na krajeve pentagrama stavite obične bijele svijeće. Ispred sebe isto stavite svijeću (ne u onoj za blagoslov doma).



ČAROLIJE:

-Čarolija za blagoslov doma:
Upalite sve svijeće, sjednite u pentagram, te prikupite energiju. Ispred sebe stavite metalnu zdjelicu ili porculansku u koju stavite malo etanola (ili rakije ili acetona, samo da je zapaljivo). Upalite zapaljivu tekućinu i rukama usmjerite energiju prema vatri. Tada recite 3x: "Vesta, primi me u krilo svoje. Tvoja snaga, moje je utočište." Neka energija kola kroz vatru dok gori. Kad se vatra ugasi, zamislite kako sva ta nagomilana energija okružuje vaš dom. Osjećajte se sigurnima, kako ništa nemože probiti kroz to polje. Ugasite svijeće. Tako će biti.


-Čarolija za zaštitu od neprijatelja
Upalite sve svijeće, sjednite u pentagram, te prikupite energiju. Ispred sebe stavite jabuku i nož. U svijeću koja je ispred vas usmjerite energiju. Pustite da energija kola svijećom. Tada uzmite nož i jabuku rasijecite na 5 jednakih dijelova. Zamislite kako energija iz svijeće ulazi u dijelove jabuke te se 5 puta jača vraća u vas. Tada recite 3x: "Hekato, tvoja mudrost i snaga štite me dovijeka." Tada se digni i pojedi onu jabuku (svih 5 komada). Špice nosi sa sobom kad ti treba zaštita od te osobe. Ugasi svijeće. Tako će biti.


Nastaviti ću pisati ove čarolije, ovo je dosta za ovaj put. Recite svoje dojmove.

Vatreni krug zaštite

VATRENI KRUG ZAŠTITE

Iscrtavajući fizički ili misaoni krug oko mjesta svog rada Vještica se stavlja u vezu sa svom onom silnom energijom koja je sadržana u crtežu kruga.Uz pomoć tog simbola ona prima poruke svih onih koji su se krugom služili prije nje, pomoću kruga ona ulazi u mrežu energetskih podražaja kakve u našem svakodnevnom životu tijelo više nije naučeno slušati.Samo zahvaljujući krugu snovi postaju stvarnost i u krugu može se materijalizirati sve ono što zamislimo a što postoji jer ponavljam krug je maternica u kojoj raste zametak da bi postao Netko.Zato krug i stvara vrlo bistru vizualizaciju ili otjelovljenje na razini ekstaze.To je popraćeno logikom snažne volje za ostvarenjem nečeg, baš kao što vjerovanje i djeluje na naš duh.Krug je toliko utkan u naš fizički život da vise bez njega ne možemo, a da ne možemo uopće više ni da razmišljamo.



Krug je uostalom i jedan od prvih simbola kojeg svaka vještica spoznaje na početku svog rada.Ona bez njega ne može jer je on u datom trenutku prsten koji je štiti od prejakog, a istovremeno vrlo snažno odašilje koncentriranu energiju u željenom pravcu.O fizičkom iscrtavanju zaštitnog vještičijeg kruga dosta se piše u raznim udžbenicima a li o onom psihičkom malo.Zašto? Zato što je riječ o iscrtavanju takozvanog Vatrenog Kruga zaštite, kao jedne od najačih tvorevina našeg ljudskog uma.

Vještice ovako rade Vatreni Krug zaštite:

Okreni se tijelom i licem točno prema jugu i zatvori oči, kako bi pogled skrenula unutar sebe, u svoju unutrašnjost.Skoncentriraj se na plamen plavkasto crven, zamisli ga pred svojim očima, pusti da njegovi plamičci započnu lizati pred tobom i dizati se sve više i više u zrak, sve dok ne odu toliko visoko da su na dohvat nebeskim zvijezdama. Kad ti je to uspjelo, podigni ruke iznad svoje glave i pljesni jednom, svom snagom izgovarajući zazivanje "Os".To zazivanje mora se izvesti sa produženim glasom s, pa ce ono zazvučati "Osss".
Spusti ruke i ispruži desnu ruku s kažiprstom i izgovori u sebi zazivanje "Ex Pano Osssss".
Zatim se okreni put zapada i ponovi to isto, pa onda i kad si okrenuta prema sjeveru i prema istoku.Kad se ponovno licem i tijelom okreneš prema jugu, podigni ruke iznad glave i tri puta njima pljesni izgovarajući pri svakom udarcu ono poznato "Osss".Kad spustiš ruke, zamišljeni plamen Vatrenog Kruga zaštite ojačat će i plamtjeti oko tebe a ti ćes biti unutar plamena i potpuno nedodirljiva. Unutar takvog kruga zaštite vlada potpuna odsutnost razmišljanja o zemaljskim stvarima, otkrivaju se najdublji ponori vlastitog bića i vlastitog znanja koje je poznato a zaboravljeno.
Zelis li razbiti ovako iscrtan Vatreni krug dovoljno je podignuti ruke iznad glave, pljesnuti jednom i izgovoriti "Ex so".Krug će odmah nestati.



Nimalo se ne čudim što je toliko vještica - nikad ne zaboravljam kako je među brojnim nevinim žrtvama inkvizicijskog progona bilo i dosta pravih vještica -otišlo u smrt a da nije pisnulo ni jednu riječ. Bile su pri svjesti kada su ih okivali uz drvene stupove i kad bi ih žive zapalili a one nisu progovorile ni riječi, ni ispustile jauka.Zbog toga su ih proglašavali vješticama i poslije smrti.A, jadnici, nisu ni znali da su te iste vještice u trenutku privođenja lomači oko sebe iscrtavale psihički krug zaštite, kojim su potpuno bile odvojene od materijalnog fizičkog svijeta i zapravo se povlačile u unutrašnjost maternice koja ih je štitila.Tijelo je propalo ali s njim ne i njihove misli i spoznaje.Magijski krug odijelio je svijet duha od svijeta fizičke boli i zato su one bile potpuno neosjetljive na ono što im se događalo.

Prizivanje Pana

Podji u sumu, do njezinih najdubljih zelenih sjenki i hodaj sve dok ne pronadjes proplanak, usred njezinih najtanjijih dijelova.Izadji slobodno na njega i sjedni.Opusti se i zatvori oci, pustajuci da kroz tvoje tijelo prodju svi prisutni zvuci prirode, stopi se sa njom i postani sa njom jedno nedjeljivo bice.Kad to postignes, a nece ti biti lako, spremna si za susret s Panom.Namirisi se sa svojim najfinijim mirisima, skini sa sebe svu odjecu i zaigraj po notama i ritmu muzike koju cujes oko sebe.To ti svira Panova siringa.Plesi i plesi sve dok u tebi ima snage a onda se pusti pasti na zemlju, udisi njen miris jer si u krilu Velike Majke.Pan ce doci i prekriti te, on ce uci u tebe i s tobom se sjediniti, njegovo uzbudjenje ce rasti s tobom a tvoje sa njegovim.I onda ce pasti kisa i natopiti ti tijelo vlagom potrebnom da u tebi sve sazrije i da se iz tog zrijenja porodi novi zivot sa novim spoznajama.
Sve se to isto moze napraviti i snaznom koncentracijom u kuci a da se tijelom uopste ne ode na sumski proplanak ali za takvo sto potrebna je jaka koncentracija, pojacana odredjenim cvjetnim mirisima i muzikom kako bi uspjesnost bila veca.
Sa velikim i svemocnim Panom moze se ostati i u trajnoj vezi.Tada je njegova moc stalno prisutna, jacajuci sve nase obrede i sve nase ceremonije.Ta veza omogucava i stalno napredovanje u znanju i mogucnost da se napravi i ono sto se inace ne bi moglo napraviti.Da bi se ostvarila ta trajna veza, potrebno je napraviti neke pripreme, koje zbog svoje slozenosti mogu potrajati i godinama.Sa Panom moze trajniju vezu uspostaviti jedino musko sjeme (vidi gore tekst PRIZIVANJE PANA).





U jednoj drugoj knjizi se kaze o prizivanju boga Pana

Stanite uspravno okrenuti ka istoku i zatvorite oci.Budite bosi i po mogucnosti pristupajte zazivu uvijek nakon odredjene ablucije, pri kojoj biste se trebali otusirati ili bar oprati stopala.Nakon sto ste se smirili postavite lijevu ruku na srce a desnu na svoj trbuh.Ova gesta simbolizira prakticarevu teznju da "njegove potrebe slijede staze svoga srca"Zatim izgovorite na glas zaziv postojanom intencijom da prodrete u njegovu sustinu i da ona preplavi vasu svijest.Zaziv glasi-Prizivam Pana, boga mocnog, boga pastirskog, Pana, cijeli svemir, nebo, more, zemlju neogranicenu i vatru besmrtnu, Boga, ciji melodicni akordi slave sveopsti zivot, boga sa hiljadu imena, nenadmasnog gospodara svijeta, koji cini da se sve radja, koji sve stvara."
Imajte na umu da Pan simbolizira cjelokupnu prirodu i da nikako nema veze sa atributima koje mu pridaje krscanstvo koje je u svojoj propagandi ocrnilo sva drevna bozanstva.Njegovi rogovi na glavi u biti su znamenja moci prirode, siljate usi simboliziraju mudrost prirode, njegove jarceve noge govore nam da se sustina egzistencije prikriva iza teznji i "pozude" ka bozanskoj prirodi; napokon njegova frula atribut je univerzalne harmonije koja postoji u prirodi.
On je , dakle, personificirani oblik ljudskog entuzijazma, slobode i teznje ka oslobodjenju.Neocekivani polet ljudske duse milost je ovog bozanstva.Sjetimo se da Victor Hugo spominje svoja iskustva s Panom tokom stvaranja svojeg znamenitog "Satira".

Anđeli (Rođendanski dugi)

Anđeli su poznati u mnogim religijama, vrlo su popularni u kršćanstvu, židovstvu i islamu, ali postoje i u hinduističkoj tradiciji, japanskoj mitologiji i mnogim drugim vjerovanjima. Dobro su prihvaćeni i u postmodernom

sekulariziranom svijetu, a objeručke ih prihvaća i new age jer vjera u anđele koji su blizu čovjeku, a nalaze se na nematerijalnoj strani svijeta, pruža veliku utjehu i potporu čovjeku. U anđelu čovjek nalazi suputnika, prijatelja,

zaštitnika i pomoćnika. Čak je i Aristotel na određeni način vjerovao u anđele kao nematerijalna bića objašnjavajući kako postoje čista materija (svijet), polu-materija (čovjek) i čisti duh (anđeli), koji svi potječu od prvog uzroka,

nepokrenutog pokretača, odnosno svemogućeg Boga.

Anđeo čuvar je duh koji, vjerojatno po Božjem nalogu, ima zadaću čuvati određenu osobu. Njegova je moć svakako veća od čovjekove, ali je u službi čovjeka. Prema molitvi anđelu čuvaru, njegova je osobita zadaća štititi dušu od grijeha

kako bi se očuvala i na anđelovim krilima stigla u raj. Ali kako to funkcionira? Ima li svatko od nas svog anđela čuvara i imamo li samo jednog ili više njih?

Sv. Ambrozije je podučavao kako sveci nemaju anđela jer moraju sami dokazati svoju svetost kroz samostalnu borbu protiv grijeha dok je sv. Jeronim govorio kako grijeh tjera anđele od ljudi. Toma Akvinski zatim je, slijedeći vjerovanje

da je svakoj duši koja dođe u tijelo dodijeljen anđeo čuvar, objasnio da su anđeli čuvari anđeli najnižeg reda, a Duns Scott ga je ispravio napominjući kako svaki anđeo može prihvatiti službu čuvanja čovjekove duše. Naravno, spekulirati

se može do u nedogled, a potpunu i pravu istinu o anđelima svejedno ne možemo dokučiti. Anđeli su u našem svijetu prisutni u bezbroj oblika i vjerojatno svatko od nas ima vlastitu viziju anđela. Ja svojeg anđela zamišljam poput onog s

desne strane oltara u crkvi sv. Marije na Dolcu u Zagrebu. Vjerujem kako na to imam pravo.

Kao i kod svih drugih stvari koje se ne mogu materijalno dokazati dolazimo i do pitanja je li realistično vjerovati u anđele ili ih je bolje svrstati u mitove. Kažem kako vjerujem u svog anđela čuvara i da on izgleda kao kip jednog anđela

kojeg sam vidio. Papa Benedikt XVI., koji poziva da svoju vjeru učinimo racionalnom ne vjerujući svakoj našoj viziji i osobnom mišljenju, vjerojatno se ne bi složio sa mnom. Kad bolje razmislim možda se niti ja ne bih složio sa mnom

jer stvari nisu onakve kakve mislimo da jesu samo zato što mislimo da jesu. No makar moj anđeo ne izgleda onako kako ga zamišljam, vjera u njega ostaje nepokolebljiva.

Često osjećam kako određene dobre stvari ne bih mogao napraviti da mi neka sila nije pomogla i vodila me, a nerijetko uspijevam izbjeći grešnu prigodu na neobjašnjiv način. Koliko me je tek puta do sad skoro pregazio auto, pogotovo

ovdje u Rimu gdje semafori stoje samo reda radi? Ne mogu znanstveno potvrditi da anđeli postoje, ali mogu iskreno potvrditi da njegovu prisutnost osjećam vrlo blizu. Nije li onda racionalno zaključiti da je tamo negdje netko tko brine o

meni i vodi me mojim putem. Svatko od nas ima put svojeg života i anđeo čuvar je onaj tko nas štiti kako bismo uspjeli stići do kraja puta.

Kako bih potvrdio opravdanost vjerovanja u anđele kopirat ću i poznati citat pokojnog pape Ivana Pavla II. iz knjige "Ustanite, hajdemo!" gdje govori: "Gajim posebnu pobožnost prema Anđelu čuvaru. Još sam od samoga djetinjstva,

vjerojatno kao i sva druga djeca, puno puta ponavljajući molio: "Anđele Božji, čuvaru moj, koga mi je za čuvara dao dobri Bog, ti me danas prosvjetljuj, čuvaj, vodi i upravljaj... Moj anđeo čuvar zna što ja radim. Moje pouzdanje u njega i u

njegovu zaštitničku prisutnost u meni stalno raste. Sveti Mihael, sveti Gabrijel i sveti Rafael su arkanđeli koje često zazivam u molitvi."

Čvrsto vjerujem da anđeli postoje i da nas štite za vrijeme našeg ovozemaljskog života. Ne znam, međutim, što se događa s našim anđelima čuvarima kad umremo. Nadam se da ću ga susresti, kao što molim u molitvi, i moći stisnuti ruku,

zagrliti ga i reći - Hvala ti, dobro si me čuvao.
Anđeli su duhovna savršena Božja stvorenja. Besmrtni su i ljudima nevidljivi, obdareni razumom i slobodnom voljom. Gledajući s etimološke strane, riječ je o poslanicima, odnosno glasnicima Božjim. Među njima postoji hijerarhija

koju je ustanovio sam Bog, ovisno o veličini i blizini Bogu. Riječ je o Serafinima, Kerubinima, Prijestoljima, Gospodstvima, Silama, Vlastima, Poglavarstvima, Arkanđelima i Anđelima. Svaki anđeo ima svoje ime, ovisno o službi koju

dobiva, a ne postoje dva slična ili ista anđela. Dakle, anđeli su nam poslani od samog Gospodina.






Najčešće su spominjani i među vjernicima poznati arkanđeli Mihael, Rafael i Gabrijel. Njihov blagdan se slavi 29. rujna, no tko su oni? Čitači Biblije i njezini poznavatelji dobro znaju i poznaju njihovu ulogu koju im je odredio Bog, no

kako je ponavljanje majka znanja...

Mihael znači «Tko je kao Bog?». Riječ je o arkanđelu čija je najznačajnija pojava u Otkrivenju. Tamo sa svojom vojskom anđela poražava Zmaja, tj. Sotonu obranivši pri tom Crkvu.

Rafael znači «Bog liječi», o čemu svjedoči njegova pojava u Knjizi o Tobiji. Naime, Rafael daje lijek Tobiji da izliječi oca Tobita od sljepoće te da oženi Saru, kćer Tobitova rođaka i oslobodi je prokletstva prve bračne noći. Tu se prikazuje

u liku Azarije, što inače anđeli ne čine, tj. u svom poslanju ostaju nevidljivi ljudskom oku.

Gabrielovo ime znači «Bog je moja snaga», a riječ je o arkanđelu koji Zahariji navješta rođenje Ivana Krstitelja te Mariji rođenje Isusa. On je taj koji nosi najljepšu poruku u obliku molitve Zdravomarije, a njemu Marija odgovara

poznatim hvalospjevom «Veliča duša moja Gospodina», kojim pristaje biti Bogorodicom.
»Anđeli su svjetla zapaljena na Svjetlu što nema početka« – piše o njima sv. Ivan Damašćanin. »Svjetlo bez početka« sam je beskonačni Bog. A svaki anđeo, pa tako i anđeo čuvar, svijetlo je duhovno, nebesko biće koje stalno gleda Božje

lice uživajući u praiskonskoj Božjoj blizini i prisutnosti. I nije to samo neko pobožno razmišljanje o anđelima, već ozbiljan nauk koji se temelji na ugledu Svetoga pisma. Isus, govoreći o navođenju na grijeh, kaže: »Pazite da ne

prezrete ni jednoga od ovih malenih, jer anđeli njihovi, kažem vam, na nebesima neprestano gledaju lice Oca moga nebeskog« (Mt 18,10).

Anđeli su prvijenci Božjega stvaralačkog djela, obdareni pobjedonosnom snagom protiv svakoga zla u svijetu, a puni jedinstvene ljubavi prema nama ljudima. Oni nas mogu štititi, voditi, braniti od svakoga zla po dušu i tijelo, našoj duši

davati spasonosne poticaje. Naš anđeo čuvar može nam biti veoma vjeran životni prijatelj. To dokazuju toliki primjeri iz života svetaca i pobožnih kršćana. A na nama je da li ćemo taj dar, što ga nebo pruža, prihvatiti ili ne. Vjerujemo li

u svog anđela čuvara, pouzdajemo li se u njega? O njemu je pisano: »Bog anđelima svojim – dakle i mome anđelu čuvaru – zapovjedi da te čuvaju na svim putima tvojim« (Ps 91,11). Bog nas ne sili na vjeru u anđela čuvara, na pouzdanje

u njegovu pomoć. On poštiva našu slobodnu volju. Mi možemo u njega vjerovati, zazivati ga ili ne. Mi možemo s njim prijateljevati kao što se prijateljuje s drugim prijateljem ili ga jednostavno zaobilaziti, ne znati za njega, kao da uopće

ne bi postojao. Dobar kršćanin s radošću i zahvalnošću prihvaća sve Božje darove, pa tako i dar anđela čuvara.

Za francuskog biskupa i slavnoga govornika Bossueta nitko se neće tako lako usuditi tvrditi da je bio skučen i ograničen duh. Bio je baš protivno: čovjek širokih vidika, snažan govornik, koji se odlikovao izvanrednim poznavanjem

Svetoga pisma, djela svetih Otaca, a resila ga je kraj svega blistava stila i načina izražavanja i velika trijeznost i odmjerenost u mišljenjima i sudovima.

On je u govoru na blagdan Svetih anđela čuvara polazeći od svetopisamskog teksta: »Vidjet ćete otvoreno nebo i anđele Božje gdje uzlaze i silaze nad Sinom čovječjim« (Iv 1,51) – izrekao o svetim anđelima i ove divne misli:

»Onaj koji anđele čini sretnima, daje sreću i ljudima: mi i jedni i drugi pijemo na istome izvoru života, koji nije drugo nego vječna Istina, i svi mi možemo zajedno pjevati u divnom koncertu ovaj stih Psalmista: Sve je moje dobro, da

budem sjedinjen s mojim Bogom (usp. Ps 72,2 i da u njemu postavim svoje počivalište.

Na tom je temelju veoma ugodno uspostaviti društvo čovjeka i anđela: jer postoji nepromjenljiv zakon da se duhovi koji se sjedinjuju s Bogom u isto vrijeme nalaze svi ujedinjeni zajedno. Oni koji crpe iz potoka sudjeluju u suprotnim

brigama i dijele njihove sklonosti. No oni koji idu na sam izvor, na počelo svih bića, tj. na vrhovno dobro, nalazeći se svi u tom jedinstvu i sabirući se u tom središtu, primaju ondje jedan duh mira i jednu svetu ljubav jedni prema

drugima; i to biva tako da je sva njihova radost u tome što su vječno udruženi u posjedovanju njihova zajedničkoga dobra: a što čini, kako kaže sv. Augustin, da svi zajedno sačinjavaju jedno te isto kraljevstvo i jedan te isti Božji grad. Iz

toga je lako zaključiti da, budući da su ljudi, ne manje od anđela, stvoreni za uživanje Boga, ne sačinjavaju jedni i drugi nego jedan jedini narod i jedno jedino Kraljevstvo, hoću reći po ljubavi, koja je zakon nebeskih duhova i zakon

smrtnih ljudi; i koja šireći se iz neba na zemlju čini jednu te istu družbu stanovnika jednoga i drugoga. Zaista, kažem vam, čitamo u Evanđelju, vidjet ćete otvoreno nebo i anđele Božje gdje uzlaze i silaze (Iv 1,51). Koji je to prizor što

nam ga tu Spasitelj predočuje? Odakle dolazi da su nebesa otvorena? I što žele reći ti anđeli koji uzlaze i silaze tako laganim letom sa zemlje na nebo, s neba na zemlju? Ne vidite li da ti mirotvorni duhovi dolaze uspostaviti vezu što ga

prekinuše ljudi pristajući uz buntovnu stranku njihovih buntovničkih sudrugova? Zemlja više nije neprijateljica neba; nebo više nije protivno zemlji: prijelaz je od jednoga k drugome prekriven blaženim duhovima, kojih ljubav po

službi podržava savršenu vezu između ovoga mjesta hodočašća i naše nebeske domovine.

I poradi toga razloga vidite ih uzlaziti i silaziti. Oni silaze od Boga k ljudima, oni uzlaze od ljudi k Bogu, jer ih sveti savez što ga obnoviše s nama zadužuje dvostrukim poslanstvom. Oni su Božji poklisari kod ljudi, oni su ljudski

poslanici kod Boga. Kojeg li čuda! – kaže nam sv. Bernard: oni nisu samo Božji anđeli, nego i ljudski anđeli. Anđeli, tj. poslani: oni su, dakle, Božji anđeli, jer nam ih on šalje da nas pomažu; i oni su ljudski anđeli, jer ih mi šaljemo da

ga umirimo. Oni dolaze k nama, obremenjeni njegovim darovima; oni se vraćaju obremenjeni našim željama; silaze da nas vode, uzlaze da Bogu odnesu naše želje i dobra djela. To je zadatak i služba tih blaženih čuvara, to je što čini da

uzlaze i silaze.«

Bossuet je bio svojevrstan pjesnik u prozi koji je svoje duboke misli znao zaodijevati u lijep stil. Možemo uživati i u jednom i u drugom: u sadržaju i u lijepoj formi u koju je oblikovan. Korisnije će biti ako budemo više pažnje posvetili

sadržaju, nastojeći u nj što više proniknuti i na svoj ga konkretan život primijeniti. U ovom slučaju na temelju tih misli pojačati svoju vezu s anđelima, osobito sa svojim anđelom čuvarom. Da to isto u što većoj mjeri postignemo,

navedimo još nešto, nešto iz života jednoga velikog čovjeka. To je iz djetinjstva pape Pija IX., Božjega sluge i kandidata oltara.

Papa Pio IX. rado je i često pripovijedao o doživljaju što ga je kao dječak doživio, a koji dokazuje čudesnu pomoć njegova anđela čuvara. On je u očinskoj kućnoj kapelici kao dječak svaki dan imao dužnost posluživati kod svete mise. Dok

je tako jednoga dana ministrirao, osjetio je u srcu neku neobičnu tjeskobu i strah. Nije znao zbog čega je to. Čak je osjetio kako mu srce u grudima snažno lupa. Stoga je i nehotice okrenuo pogled na drugu stranu oltara, kao da traži

nečiju pomoć. Tamo je ugledao lijepa mladića koji ga je pogledom k sebi zvao. Zbunjen tim viđenjem, nije se usudio maći s mjesta. No ta ga je svijetla prilika zvala k sebi još jače i izrazitije. Dječak je tada skočio i prešao na drugu

stranu. Prikaze nestade. No u isti čas pade s oltara teški svetački kip i to upravo na ono mjesto na kojem je mali ministrant netom klečao. Dječak, kasnije svećenik, biskup i papa, često je pripovijedao o tom nezaboravnom doživljaju

svoga djetinjstva, slaveći ga kao zaštitu i vodstvo svoga anđela čuvara.

I s pravom, jer je jedno od nepojmljivih Božjih velikih djela to što je čovjeku dao vlastitog anđela da mu bude zaštitnik duše i tijela. Samo Sveto pismo kaže »da postoje službujući duhovi, poslani na službu onima koji žele postići

spasenje«.

Da naše poznavanje anđela bude još dublje, utemeljenije i životnije, navedimo još nekoliko misli jednoga od najvećih teologa današnjice, Hansa Ursa von Balthasara, jednoga od suvremenih proroka i učitelja koji se ne ustručava glasno i

zauzeto naglašavati duhovne i teološke vrijednosti što ih neki razvodnjavaju ili dovode u pitanje.

U svom djelu Slava i križ Urs von Balthasar piše: »Anđeli koji su u Starom savezu igrali posredničku ulogu te koji su prema shvaćanju kasnoga židovstva i Pavla prenijeli Savez Sinaja, u Novom savezu ne mogu negoli gubiti teren u

kojem ne sačinjavaju drugo do oružane pratnje Sina čovječjega na zemlji. Više nema nikakve posredničke potrebe jer Sin ima sa sobom svog Oca i jer on sam, u Očevu krilu, radi prema onome što vidi, čuje, dotiče kod svoga Oca. Pa ipak,

anđeli ne mogu biti odsutni jer sačinjavaju dio nebeske slave Sina čovječjega, a nadasve jer očituju društveni značaj nebeskoga kraljevstva u kojem svemir mora biti promijenjen. To nije Kraljevstvo do onoga što će ga Sin osnovati i koje

se utjelovljuje u njegovoj sveobuhvatnosti...«

U to će kraljevstvo biti dovedeni svi oni koji su bili otkupljeni ovdje na zemlji te koji će uskrsnuti nakon Krista uskrsloga. A u njemu imaju i anđeli svoje mjesto, kako to lijepo uči Poslanica Hebrejima: »Pristupili ste k Sionskoj gori,

gradu Boga živoga, nebeskom Jeruzalemu: k bezbrojnim anđelima, svečanom zboru i sastanku prvorođenaca koji su upisani na nebesima, k Bogu, sucu svega, k dušama pravednika koji su učinjeni savršenima, k Isusu, posredniku

Novoga saveza, i škropljeničkoj krvi koja govori bolje od Abelove« (12,22–24).

Hans Urs von Balthasar dalje piše: »Prema Luki, anđeli se ukazuju iznad jaslica kao bljesak Gospodinova silaska i poslije uzašašća kao sjaj njegova uzlaska. Kod praznog su groba pak sjaj njegova uskrsnuća. Nakon napastovanja i

pobjede nad demonskim silama prilaze da služe Isusu i posvjedoče njegovu pobjedu…«

Anđeo je uz Isusa na Maslinskoj gori. On će kao konačni pobjednik opet doći s neba »sa svojim anđelima« (Mt 5,31). Prema tome, iz Božje objave jasno doznajemo o stvarnosti svetih anđela. S tom stvarnošću ozbiljno računajmo u svome

životu!
Oni su nevidljiva bića, izvršitelji Božje volje na zemlji i njegovi služitelji. Zapravo, anđeli su veza, raspon između relativnog (ljudi) i Apsolutnog (Bog). Simbol ljudi je ljudski lik hermafrodita (anđeo nije ni muško ni žensko jer je

oboje), a simbol nebeskog su krila kojima se uzdiže iznad zemaljskog. To uzdizanje iz materije prema duhovnom određeno je gradacijom sistema iz VI st. kojim broj anđeoskih vrsta iznosi devet: 1. Serafini (Seraphim), 2. Kerubini

(Cherubim), 3. Prijestolja (Throni), 4. Gospodstva (Dominationes), 5. Sile (Virtues), 6. Vlasti (Potestates), 7. Poglavarstva (Principatus), 8. Arkanđeli (Archengeli), 9. Anđeli (Angeli). Svaka grupa ima svoju zadaću i svoj ikonografski

prikaz , pa tako recimo serafini imaju šestora krila s mnogo očiju na njima, kerubini imaju četvora krila; arkanđela ima sedam, svaki sa svojim imenom i zadaćom - Gabrijel npr. navješćuje Mariji, a Mihovil je pobjednik nad Sotonom;

itd. Zadnji, Anđeli, imaju dužnost čuvara ljudi, i svakom pojedincu dodan je njegov anđeo čuvar. Tom nizu je u 15. st. dodan i mali, golišavi krilati dječačić, tzv. "putti" (tal. putto "dječačić"). Simbol anđela preuzet je od antičke boginje

Nike (grč.) ili Viktorije (lat.), boginje pobjede koja je na krilima donosila vijest o pobjedi (slika 2). Preslikavanju Nike na kršćansko nebo svjedoči i samo ime anđeo - grč. ággelos znači "vjesnik".
Ništa ne postoji što svoje postojanje ne bi imalo zahvaliti Bogu Stvoritelju. A da je Bog osim vidljivog stvorio i nevidljivi svijet jasno je naznačeno već u prvom retku Knjige Postanka gdje piše: U početku stvori Bog nebo i zemlju (Post 1,

1). Nebo označava «mjesto» duhovnih stvorova – anđela, a zemlja materijalni svijet. Dakle, nebo i zemlju – duhovno i materijalno, sve je stvorio Bog.
Jedna od temeljnih vjerskih istina je vjera u postojanje duhovnih, nevidljivih bića ili nadosjetilnog anđeoskog svijeta. Anđeli nisu nikakva apstrakcija niti slikoviti govor. Oni su konkretna Božja stvorenja koja kroz svu vječnost slave

svoga Stvoritelja i izvršavaju njegove naume. Katolička Crkva to ispovijeda, vjeruje i uči, istom sigurnošću kojom ispovijeda vjeru u Boga stvoritelja. Svjedočanstvo Pisma o tome je jasno kao što je i Predaja jednodušna.






Sabor u Niceji 325. i sabor u Carigradu 381. proglašavaju zajedničku vjeru u jednoga Boga koji je stvorio vidljivi i nevidljivi svijet: «Vjerujem u jednoga Boga, Oca svemogućega, stvoritelja neba i zemlje, svega vidljivoga i nevidljivoga...».

Tako je utvrđeno i jasno izraženo već na samom početku ono što nas ovdje zanima, a to je postojanje anđela. Sv. Augustin izričito kaže da je vjera u nadosjetilni svijet dogma Katoličke Crkve o kojoj nitko ne smije dvojiti. Četvrti

lateranski sabor (1215.) o toj tematici jasno poručuje i ponovno iznosi zajedničku vjeru: Bog je svojom svemogućnošću iz ništa stvorio jedno i drugo stvorenje, duhovno i tjelesno, tj. anđele i svijet. Sabor u Firenci (1442.) ponovno donosi

nauk Niceje i Carigrada. Prvi vatikanski sabor (1870.), da bi istakao važnost, navodi doslovce tekst Četvrtog lateranskog sabora. Konačno Drugi vatikanski sabor potvrđuje da vjernici s pravom štuju anđele (LG 50). Također pojašnjava da

su anđeli određeni doći s Kristom u njegovoj slavi (LG 49) i da su u nebeskoj slavi podložni velikoj Majci Božjoj.

«Anđeli su svjetla zapaljena na Svjetlu što nema početka" - sv. Ivan Damaščanski.
Hebrejska riječ za anđela je mal’
k, što znači glasnik ili poslanik. Ista riječ se pojavljuje u imenu proroka Malahije, “moj glasnik”, upućujući na glasnika poslanog od Boga. Grčki prijevod upotrebljava riječ angelos (srodno

staroperzijskom angaros i sanskrtskom angirâs).
Po značenju anđeo je ime službe, a po stvarnoj definiciji anđeo je ime za oznaku naravi. Sv. Grgur Veliki primjećuje: “Riječ anđeo ime je službe, ne naravi. Sveti, naime, oni dusi nebeske domovine, uvijek su dusi, no uvijek se nikako

ne mogu zvati anđeli; jer tada su anđeli, kad se po njima štogod javlja.” Slično veli sv. Augustin: “Dusi su anđeli, i kad su dusi nisu anđeli jer je anđeo ime službe, ne naravi. Ako tražim ime one naravi, duh je, ako tražim službu, anđeo

je. Po onom što jest, duh je; po onom što radi, anđeo je.»
Teško je ljudskom umu prodrijeti u anđeosko stanje i razumjeti anđeoski svijet jer je neizmjerna razlika između njihove i ljudske naravi. Njihova narav, naime, uzvišenija je i savršenija od ljudske i između svih stvorenja zauzimaju

najodličnije mjesto u svemiru.4 Anđeli su čisti duhovi, savršena stvorenja Božja, obdareni razumom i slobodnom voljom, posve jednostavne naravi, besmrtni, nepromjenljivi, i ljudskim tjelesnim očima nevidljivi, te kao takvi odražavaju

sliku svoga Stvoritelja. Ne podliježu fizičkim ograničenjima niti zakonima propadljivosti. Sam Isus se poziva na anđeosko stanje kada opisuje budući život onih ... koji se nađoše dostojni onoga svijeta... Zaista, ni umrijeti više ne mogu:

anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća (Lk 20, 36).


Mogu li se vidljivo očitovati


Iako nevidljivi tjelesnim očima anđeli se mogu i vidljivo očitovati ljudima i priopćiti im Božji naum. Odnosno, mogu prividno poprimiti vidljive tjelesne oblike i činiti prividne tjelesne radnje (usp. Tob 12, 19). Tada i naziv anđeo dobiva

puni smisao i značenje. Jer kao što rekosmo radi se o službi, o poslanju u Božje ime.

Sve sam dane dopuštao da me vide vaše oči, ali nisam ni jeo ni pio: vi ste motrili samo privid (Tob 12, 19).


Anđeoska raznovrsnost i jedinstvenost


Svi ljudi polaze od jednog te istoga podrijetla, od prvoga čovjeka Adama, kao posljedica rađanja. Tako na osnovu toga svi spadaju u istu ljudsku vrstu i svi skupa čine jedinstveni ljudski rod. Sasvim je drugačije kod anđela jer oni nisu

rođeni niti se rađaju iz nekog zajedničkog općeg podrijetla. Oni su svi skupa i svaki pojedini od Boga stvoreni savršeni u svojoj naravi, i po tome nisu spojeni roditeljskim ili rodbinskim svezama, niti stoje u jednakom odnosu jedan

prema drugome, kao što stoji čovjek prema čovjeku. Po svojoj naravi svi su anđeli jednaki među sobom samo utoliko ukoliko su duhovi, te imaju razum i volju, u čemu se sastoji njihova bitnost, inače je svaki ne samo različit nego i

razlučen jedan od drugoga.

U čemu se sastoji različitost među duhovima? Sveti pisci, poput Petra Lombardskog, Bonaventure, Suareza, ... su mišljenja da postoji više vrsti anđela, vjerojatno toliko koliko ima redova, a u pojedinim vrstama više pojedinki. Odnosno

anđeli jednog reda veoma se razlikuju od anđela drugog reda. Sv. Toma i tomisti uče da je svaki anđeo za sebe anđeoska vrsta tako da u jednoj vrsti ne može postojati nego samo jedan individuum ili toliko je vrsti koliko je anđela.

Najvjerojatnije je da je svaki anđeo uslijed svoje duhovne, nematerijalne naravi i posebna vrsta. Dakle, nema dva slična anđela, niti dva ista. Svaki anđeo je posebno različit od drugoga, kao što se jedna vrsta razlikuje od druge. Ipak svi

skupa sačinjavaju jedan jedinstveni duhovni (anđeoski) svijet.

«Svi anđeli svakako spadaju pod isti opći pojam, duh, ali taj pojam može ipak imati bezbroj vrsti. Raznovrsnost anđela, koji sačinjavaju duhovni svijet, dokazuje se time što je i ovaj vidljivi svijet sastavljen od bezbroj stvorova različitih

vrsti. Što se može zasigurno držati o duhovima je da nisu bili stvoreni svi jednake izvrsnosti niti istih sposobnosti, nego su imali različit stupanj savršenstva prema odredbi za koju ih je Bog stvorio.»

Svaki anđeo od Boga je neposredno, pojedinačno stvoren.


Sveta anđeoska hijerarhija


Anđeli imaju i osobna imena koja dobivaju prema službi koju obavljaju. Tako Rafael znači Božji lijek (Tob 3, 17; 12, 15), Gabriel – Junak Božji (Dn 8, 16; 9, 21), Mihael – Tko je kao Bog (Dn 10, 13. 21; 12, 1).


Također nailazimo i na skupna imena i određenu stupnjevitost u službi... Sv. Toma Akvinski je vjerovao da postoje viši i niži anđeli, te da viši anđeli prosvjetljuju anđele nižih redova. Budući da su viši anđeli bliže Bogu oni primaju i veće

znanje koje onda prenose nižim anđelima.

Bog je pri stvaranju ustanovio između anđela tzv. anđeosku hijerarhiju. Nauk da postoje razni redovi ili korovi anđela smatra se teološki sigurnim jer se oslanja na Sveto Pismo i crkvenu tradiciju. Nauk pak, da je anđeoskih redova devet

i da se dijele u tri hijerarhije, smatra se vjerojatnim.7

Kako su po časti raspoređeni anđeoski korovi? Sv. Augustin priznaje da on to ne zna, ali kaže kako sigurno vjeruje da su prijestolja, gospodstva, vrhovništva i vlasti u nebeskim ljepotama. Još dodaje kako nedvojbeno smatra da se oni u

nečemu i razlikuju, ali u čemu bi bila ta razlika to on ne zna. Sv. Ćiril Jeruzalemski dijeli anđeoske redove: anđeli, arkanđeli, sile, gospodstva, poglavarstva, vlasti, prijestolja, kerubi i serafi. Sv. Ivan Zlatousti nabraja anđeoske zborove

ovim redom: anđeli, arkanđeli, sile, prijestolja, gospodstva, poglavarstva, vlasti, kerubi, serafi. Grgur Veliki dijeli anđele u devet redova u tri hijerarhije a prema službi koju obavljaju:

1. prva hijerarhija (serafini, kerubini i prijestolja): osobita odlika joj je promatranje Boga. Serafini (prema hebr. označuje onog koji gori ognjem) su čisti anđeli koji zbog blizine Božje gore nazamislivom ljubavlju prema Bogu. Kerubi

se odlikuju posebnim poznavanjem Božjih tajni. Prijestolja su uz Boga kad sudi. U takvoj su milosti Božjoj da po njima izdaje svoje odluke.


2. druga hijerarhija (gospodstva, poglavarstva i vlasti): sudjeluje u upravi svijeta. Gospodstva – odlikuju se divnom moći tako da im se niži pokoravaju i izvršavaju njihov nalog. Poglavarstva – neposredno su poučeni od višeg anđeoskog

reda o onom što treba učiniti, te to raspoređuju nižim anđelima. Oni na neki način započinju djelovanje koje treba izvršiti, pa tako prednjače u ispunjavanju Božjih službi. Vlasti – njihovoj vlasti se pokoravaju protivne sile.


3. treća hijerarhija (sile, arkanđeli i anđeli): posebna joj je dužnost izvršavati odluke Božje. Sile – po njima se češće događaju znakovi i čudesa. Arkanđeli – navješćuju i posreduju veće događaje. Anđeli – navješćuju i posreduju manje

događaje.

Sofronije Damaščanski, jeruzalemski patrijah, navodi ovaj redoslijed: serafi, kerubi, prijestolja, gospodstva, vlasti, sile, poglavarstva. Zatim navodi Mihaela, vođu svete vojske i Gabriela, te ostale anđele i arkanđele.


Hugo Viktorin ovako ih raspoređuje: serafi, kerubi, prijestolja, gospodstva, vlasti, poglavarstva, sile, arkanđeli, anđeli.

Konačno je najopćenitije prihvaćena rasporedba koju je sastavio Pseudo-Dionizije Areopagit (kraj 5. st.) prema kojem se anđeli dijele u devet korova uređenih u tri različite razine po tri kora.
Raspored bi izgledao ovim slijedom:

U prvoj hijerarhiji, odnosno najvišoj razini, su oni koji bivaju prosvijetljeni i neposredno slani od Boga, a okružuju Božje prijestolje - serafini, kerubini , prijestolja.


U drugoj, odnosno srednjoj razini, su oni koji bivaju prosvijetljeni i dobivaju naloge neposredno od prve hijerarhije, a sami šalju niže od sebe - gospodstva, sile, vlasti.
U trećoj hijerarhiji, odnosno najnižoj razini, su oni koji bivaju prosvijetljeni i slani od druge hijerarhije. Oni se osobito bave službom oko ljudi - poglavarstva, arkanđeli, anđeli.

Dakle, dok se više razine usredotočuju na štovanje Boga, niže obavljaju službe brige za čovjeka.

Iako ovakav raspored ne znači da smo proniknuli u anđeoski svijet i Božje rasporedbe, ipak gore navedene nazive anđeoskih korova nalazimo u Svetom Pismu. Tako sv. Pavao veli da je Bog Krista uskrisio od mrtvih i posjeo sebi zdesna

na nebesima iznad svakog Vrhovništva (Principatus) i Vlasti (Potestates) i Moći (Virtutes) i Gospodstva (Dominationes) i svakog imena imenovana (usp Ef 1, 20 – 21). Osim ovdje spomenuta četiri kora u (Kol 1, 16) navodi Prijestolja

(Throni). Stari zavjet često spominje Kerubine i Serafine: ...postavi kerubine i plameni mač koji se svjetlucao – da straže nad stazom koja vodi k stablu života (Post 3, 24); Iznad njega stajahu serafi; svaki je imao po šest krila: dva krila

da zakloni lice, dva da zakrije noge, a dvama je krilima letio. I klicahu jedan drugome: ´Svet! Svet! Svet Jahve nad Vojskama!...´ (Iz 6, 2 – 3). I još imamo Anđele i Arkanđele, pr.: ... uzašavši na nebo, jest zdesna Bogu, pošto mu bijahu

pokoreni anđeli, vlasti i sile (1 Pt 3, 22). Ovo vam uistinu velimo po riječi Gospodnjoj: mi živi, preostali za Dolazak Gospodnji, nećemo preteći onih koji su usnuli. Jer sam će Gospodin - na zapovijed, na glas arkanđelov, na zov trublje

Božje - sići s neba (1 Sol 4, 16).


Kada su stvoreni anđeli?


Ono što sigurno možemo ustvrditi je da su anđeli stvoreni i da imaju svoj početak. Teže je ustanoviti kada su stvoreni, ali u (Job 38, 4 – 7) dade se naslutiti da su već postojali kada je Bog stvorio svijet, jer veli: ...tko joj postavi kamen

ugaoni dok su klicale zvijezde jutarnje i Božji uzvikivali dvorjani? Oni su vjerojatno bili dijelom stvaranja «neba» u (Post 1, 1). Razlog njihova stvaranja je da bi uzvisivali Boga i radovali se njegovom silnom stvoriteljskom djelu.


Krist i anđeli


«Krist je središte anđeoskog svijeta. Anđeli su njegovi: "Kad Sin čovječiji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime» (Mt 25, 31). Njegovi su jer su stvoreni po njemu i za njega: «U njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i

nevidljivo, bilo Prijestolja, bilo Gospodstva, bilo Vrhovništva, bilo Vlasti – sve je po njemu i za njega stvoreno»(Kol 1, 16). Još su više njegovi jer ih on čini glasnicima svoga spasenjskog nauma: «Svi ti, nisu li služnički duhovi, što se šalju

služiti za one koji imaju baštiniti spasenje?» (Heb 1, 14).»

«Od Utjelovljenja do Uzašašća život utjelovljene Riječi okružen je anđeoskim klanjanjem i službom. Kad Bog «uvodi Prvorođenca u svijet, govori: Nek pred njim nice padnu svi anđeli Božji» (Heb 1,6). Njihov hvalospjev kod Kristova

rođenja nije prestao odzvanjati u crkvenoj pohvali: «Slava Bogu na visini» (Lk2, 14). Oni zaštićuju Isusovo djetinjstvo, služe mu u pustinji, krijepe ga u smrtnoj borbi, kad bi ga bili mogli spasiti iz neprijateljske ruke kao negda Izraela.

Anđeli su i blagovjesnici (Lk 2, 10): navješćuju radosnu vijest o Utjelovljenju i o Uskrsnuću Kristovu. Oni će na Kristovu povratku, koji navješćuju, biti prisutni u službi njegova suda.


Marija i anđeli


Najdivniji pozdrav od anđela upućen čovjeku i najdivniji odgovor čovjeka anđelu otvorili su Nebo čovjeku i povezali zemlju s nebom. Sve se to dogodilo zahvaljujući jednoj divnoj ženi, poniznoj službenici. Jakovljeve ljestve konačno su se

utvrdile pod Marijinim srcem utjelovljenjem Sina Božjega i otvorile prostor trajne komunikacije Božjih anđela s čovjekom. Zato je i okrunjena od strane presvetog Trojstva za kraljicu neba i zemlje, odnosno i anđela i čovjeka. Dakle,

anđeli imaju za kraljicu jednostavnu ženu.

U krilu Djevice započeo je nezustavljivi proces koji svoj iscjeliteljski klicaj odašilje preko boli Križa da bi nas pobjedom nad smrću doveo trijumfu života i pripremio u nadi za radosno isčekivanje konačnog dolaska u slavi.


Anđeli u bogoštovlju i molitvi


Bogoštovlje i drevne predaje davale su veliku važnost ulozi anđela u povijesti spasenja. Dovoljno je pomisliti na lik žrtvenog anđela, što ga predočuje rimski kanon, sadašnja Prva euharistijska molitva; na himan «cheroubikon» bizantske

liturgije; na važnost što se pripisuje anđelima u obredima krštenja, pomirenja, bolesničkog pomazanja i sprovoda i dr. Štovanje anđela započelo je već u IV. st. na Istoku a proširilo se u V. st. na Zapadu i to sa značajnim svetištima, kao

npr. sv. Mihaela na Monte Garganu i Mont Saint-Michel u Francuskoj. U Rimskom Misalu sv. Pija V. (objavljen 1570.) nalazimo na četiri blagdana posvećena anđelima čuvarima i arkanđelima Gabrielu, Mihaeli i Rafaelu. Ovakav

raspored ostao je na snazi do 1970.

Obnova liturgijskih tekstova nakon Drugog vatikanskog sabora samo je preuređenje, a nikako isključenje nečega što je prevladano. Potvrdu toga nalazimo u tekstovima novog Rimskog misala Pavla VI., sastavljen prema odredbama II.

vatikanskog sabora. Tako je blagdan arkanđela (29. rujna), a anđela čuvara (2. listopada). «Ostaje spominjanje anđela u predslovljima i u brojnim molitvama, također u molitvama sakramentalnih obreda. Prvi put uvedeno je predslovlje

što hvali anđele i zahvaljuje Bogu za dar njihova spasenjskog djela. Sva predslovlja završavaju pridružujući vjernike pohvali anđela i svetih s takvom neposrednošću koja ne ostavlja dvojbe o uvjerenju da se radi o osobnim stvarnostima.»

Cio crkveni život uživa tajnovitu i moćnu anđeosku pomoć. «U liturgiji Crkva se sjedinjuje s anđelima da se klanja triput svetom Bogu. Ona zaziva njihovu pomoć, kao u molitvi «Smjerno te molimo – Supplices te rogamus» u Rimskom

kanonu, ili u pjesmi «U raj poveli te anđeli – In Paradisum deducant te angeli» u Redu sprovoda, ili još u «Kerubinskom himnu» bizantske liturgije, a posebno slavi spomen nekih anđela (Mihaela, Gabriela, Rafaela i anđela čuvara).»

«Od djetinjstva do smrti ljudski je život okružen njihovom zaštitom i zagovorom. «Svaki vjernik ima uza se anđela kao čuvara i pastira da ga vodi u život». Već na zemlji kršćanski život po vjeri sudjeluje u blaženom društvu s anđelima i

ljudima koji su sjedinjeni u Bogu.»








Zaključak


Treba imati na umu da bit nauka o anđelima nije u stupnjevima niti se od nas traži da zapinjemo na tom poretku, nego da nas uvede i da nam posvijesti stvarnost prema kojoj ne možemo i ne smijemo biti indiferentni. Također želi nam

pokazati kako je svo Božje djelo uređeno po savršenom redu i da sve što je stvorio bijaše dobro. A kristali Njegove dobrote na najdivniji način kliču u vječnoj hvali koju mu odaju milijarde milijarda anđela. Oni se raduju Božjem

spasenjskom naumu i aktivno sudjeluju u širenju Radosne vijesti. To dokazuju toliki primjeri iz života svetaca i pobožnih kršćana. Poput ispruženih ruku odražavaju Božju ljubav i sigurnost ponuđene svakom čovjeku. Oni su besplatni

dar Neba za sve ponizne duše, a na nama je da li ćemo taj dar, što ga nebo pruža, prihvatiti ili ne. Zdravim pristupom ovoj stvarnosti bit ćemo otvoreniji za Božje poticaje raspoznavati duhove pa nas neće zbunjivati kojekakve zablude

zabludjelih sinova. Budimo suradnici Božjih anđela, kao što je to na najizvrsniji način bila Marija, pa će Božje kraljevstvo nezaustavljivo ući u naše živote i dovesti nas do vrhunca sjedinjenja i proslave svega stvorenog u Kristu Isusu.
Naš i anđeoski svjetovi se isprepliću u jedan, jedinstven i potpun svijet. Oni su tu, uz nas: vide nas, čuju, govore nam, ali mi njih teško osjetimo. Ne zbog toga što ne postoje već su naša čula pomalo ograničena i nedovoljno usklađena s

tom Božanskom vibracijom.

Kako onda doprijeti do njih? Vrlo jednostavno i prirodno –spontanom molitvom. Izrecite svojim riječima sve što vam je na srcu, što vas tišti, rastužuje, što vam nedostaje... Zazovite, zaželite, izrecite... «Tražite i dat će vam se...» Anđeli će

vas čuti i proslijediti vašu molitvu Božanskome Ocu... i čuda će se početi događati. Otvorite svoje srce, povjerujte u ispunjenje molitve i otvorit će vam se predivni anđeoski svjetovi za koje niste ni slutili da postoje... Zatvoreni u svojoj

sivoj svakodnevici, stresu, problemima na poslu i obitelji odvojili ste se od bližnjih, kao i od Boga i prestali vjerovati u bolje sutra... Ne očajavajte, ne gubite nadu jer Anđeli vas vole i štite, Bog je u svakome trenutku uz vas. Sjetite se

izreke iz Talmuda: «Iznad svake vlati trave nagnut je jedan Anđeo i šapće joj: Rasti, rasti...» Kad se svemogući Bog brine o svakoj vlati trave, o pticama nebeskim, kako se ne bi brinuo o nama, njegovoj najdražoj tvorevini? Odvojeni smo

samo u svojim mislima, u svome osjećaju samoće i nemoći, ali Bog nas nikada ne napušta, u svakome trenu uz nas su naši čuvari i pomagači, naši Anđeli. Jedan osobit bio je uz nas na dan kad smo rođeni i ostaje uz nas u sve dane koje

živimo na ovoj planeti. Raduje se s nama, tuguje s nama, štiti nas od zla na našemu putu...

No, isto tako uz nas su i svi Anđeli i Arhanđeli, ovisno o svojoj zadaći i onome što nam je u određenom dijelu života potrebno...

Kako ih osjetimo? Svaki osjet blaženstva, ispunjenosti, ganuća, zahvalnosti, nadahnuća, sreće, sigurno je vezan uz Anđele. Svaka dobra ideja, pozitivna misao, sve skladno i uravnoteženo u životu možemo zahvaliti njima. Što se više

družimo s Anđelima i ujedinimo u molitvi, što smo tiši i sigurniji u njihovo božansko vodstvo, bolje ćemo ih osjećati. Život će nam postati smireniji, vedriji, uživat ćemo u svakoj zraci sunca, kapi kiše, osmijehu djeteta, svakom cvijetu i

oblaku na nebu... Sve su to čuda Božja kraj kojih prolazimo smrknuti i pognute glave. A potrebno se samo malo osvrnuti...

Anđeli su među nama i to ne samo oni nevidljivi, krilati, božanski glasnici, već i oni ponekad prerušeni u lice starice, susjeda, prijatelja. Mi smo jedni drugima Anđeli kad pružimo ruku pomoći, kad zagrlimo bližnjega u tuzi, olakšamo

mu teret njegova križa... I ljudi mogu biti Anđeli kada obavljaju anđeoske zadaće, kada oko sebe šire radost, ljubav i mir...

I na kraju, ne zaboravimo zahvaliti Anđelima. Jer imamo tako puno stvari na kojima možemo biti zahvalni, iako smo prečesto skloni vidjeti samo stvari koje nam nedostaju... Zahvalite i na onome što ste upravo zamolili Anđele sigurni

da će vaša želja biti uslišana jer vrijeme i prostor ne postoje u anđeoskom svijetu. Sve je SADA.

Siguran sam, u kojem god kutku ovoga materijalnog Svemira živjeli, zagrljeni ste krilom Anđela. Vjerujem da su ih mnogi od vas osjetili i prepoznali. Zato pišite, podijelite svoja iskustva s nama, jer niste jedini kojima se to dogodilo.

Vrijeme je Anđela i njihov zov odjekuje u svim srcima, a na vama je samo da ih poželite čuti...