Pretraži ovaj blog

petak, 18. rujna 2009.

VJESTICJI PRAZNICI ILI KRUG GODINE

Vještičiji praznici ili Krug godine

Glavni se blagdani nazivaju Sabatima. Njih je četiri, te se između njih datumski pojavljuju spomenuti manji blagdani. Blagdani su, u skladu sa prirodom, podijeljeni na ekvinocije i solsticije, pošto su stari pogani slavili nova doba s obzirom na promjene u prirodi koje su zamijećivali, kako su se vremena mijenjala.

Božica rađa sina, Boga, na blagdan Yule. Yule (iliti Božić) je također i zimski solsticij. To je vrijeme najvećeg mraka na zemlji, odnosno, to je doba kada je dan najkraći u cijeloj godini. S obzirom da je po poganskom vjerovanju Bog koga je rodila Božica, sunce, odnosno Bog sunca - smatra se da se na taj dan i sunce ponovno rađa. Božica mukom prolazi kroz zimsko doba svoga konačnog porođaja te se nakon toga odmara. Tada se pale svijeće i sva druga dostupna svjetla, u znak slavljenja rođenja Boga. Ovaj blagdan obično se slavi oko 21. prosinca.

U današnje doba taj je dan isto tako i podsjetnik na ponovno rođenje koje uvijek slijedi iza smrti. To je vrijeme kada se zahvaljuje Bogovima što su nam dali snage i proveli nas kroz mrak zime koji je prisutan. Gledamo sa zahvalnošću na naša stara postignuća,

Nakon Yula, po kalendaru slijedi Imbolc, slavljen kalendarski 2. veljače. U engleskoj literaturi često je spominjan i kao "feast of Brighid", prema keltskoj Boginji liječenja, poezije i kovača, te vatre - koja se naziva Brighid. Na ovaj se blagdan slavi nadolazeće proljeće. Božica se oporavila od rođenja. Svjetlost mladoga Boga sunca probija se i postaje sve jača, a samim time i dani sve duži. Ovaj se blagdan također naziva još i svetkovinom baklji ,Oimelc, te Lupercalia.

Ime "Imbolc" u prijevodu znači "u mlijeku", jer se u to doba kod trudnih ovci, počinje stvarati mlijeko za mladunčad, te na taj način seljaci uvijek znaju kada nadolazi proljeće.

Ovo je doba dobro za promišljanje o našim budućim željama i planovima, koje ćemo ostvariti. Molimo Bogove da nam daju snage da to i učinimo. Boje ovoga blagdana su zelena, bijela i narančasta, a biljke specifične za ovaj dan su svi vijesnici proljeća.

Potom slijedi Ostara (iliti Uskrs), odnosno prvi dan "pravoga" proljeća, koji se slavi 21-og ožujka. To je također i proljetna ravnodnevnica (poznat također kao vernalni ekvinocij), vrijeme kada je sunce na svojoj najsjevernijoj točci... Na ovaj dan priroda se budi i svjetlost počinje nadjačavati tamu, jer su sada konačno dani jednako dugi kao i noći. Božica je sada u naponu snaga, te blagoslivlja zemlju, podarujući joj plodnost. Snaga mladoga Boga sunca sve više raste i jača. To je dan kada se u biti slavi Božica plodnosti, čije je ime prema sjevernjačkoj mitologiji, Ostara.

Ovaj blagdan simboliziraju jaja raznih životinja te mladi zečevi, kao i drugi simboli plodnosti i ponovnog života u prirodi, nakon dugog razdoblja zime. Boje Ostare kao blagdana su zelena i žuta, a biljke: violete, irisi te sve drugo voće i proljetno cvijeće u cvatu.

Nakon Ostare, slijedi Beltane, poznata i kao May Day, blagdan koji se slavi 1. svibnja. U ovo doba mladi Bog dostiže svoju punu snagu te postaje muškarac. Zaljubljuje se u Božicu, koja mu se podaje, te ona ponovno ostaje trudna. Na ovaj se dan slave muški i ženski pol u prirodi, te njihovo zajedništvo i ujedinjenje. Život se obnavlja, sve vrvi od životne energije i snage, a životinje u prirodi u ovo se doba pare.

Na ovaj se dan pale velika svjetla, tj. baklje u čast Boga plodnosti Belenosa. Isto tako, na velike se drvene kolce vješaju raznobojne duge trake, koje vijore na vjetru. Kolci simboliziraju falus, muški pol u prirodi, a trake ženstvenost, ženski pol.

Cvijeće i bilje, koje je u proljeće posađeno, sada pupa. Bilje specifično za ovaj blagdanski dan jest općenito svo cvijeće koje u ovo doba pupa, a pogotovo ruža i ljiljan te razne trave. Boje ovoga blagdana su zelena, plava, žuta i blago ružičasta. Zanimljivost vezana uz ovaj blagdanski dan jest ta da su stari poganski narodi smatrali kako će djeca začeta na ovaj dan, imati posebne moći i biti veoma osobita i nadarena.

Midsummer, odnosno Litha, blagdan je koji slijedi nakon Beltanea. To je ljetni solsticij. Slavi se 21. lipnja, na prvi dan ljeta. Ovo je doba kada su priroda, njena plodnost i snaga na svome apsolutnome vrhuncu i samim time kraju, pošto iza ovoga razdoblja ciklus lagano ponovno kreće "silaznom" putanjom. Priroda je okupana u plodnosti Boga i Božice. Ovo je doba pogodno za magijske rituale gotovo svake vrste.

Na taj se dan slavi festival nazivan "Feast of Faery". Isto tako, ovo doba trebali bi iskoristiti zagledavši se u sebe te vidjeti kako smo iskoristili svoje potencijale i obavili i ostvarili predhodne planove i htijenja.

Lavanda, kamilica, ruže, ljiljani te ivančice, cvijeće su ove blagdanske svečanosti. A boje koje ga obilježavaju su plava, zelena i žuta.

Lughnasadh, Lammas- je slijedeći po redu blagdan, a pada na 1. kolovoza. To je svečanost povodom prve žetve, tj. svečanost Boga Lugha - Boga Sunca prema keltskoj mitologiji.
Biljke su dale svoje dozrele plodove. I na taj način, ispustivši na tlo svoje sjeme, ponovno počinje prirodni ciklus. Kako u prirodi nestaje snage, tako slabi i Bog sunca. Tama ponovno preuzima vladavinu i Božica s tugom shvaća da njena ljubav, Rogati Bog polako umire. Pa ipak, on živi i dalje u njoj kao plod njihove ljubavi.

Ovo je vrijeme kada trebamo zahvaliti Bogovima prirode na žetvi i sjetvi, te vrijeme kada slavimo snagu i zdravlje. Na taj se dan također slave i Bogovi zrnja- Demeter i Ceres.

Boje ove svečanosti su žuta, smeđa, zelena i narančasta. A biljke koje ju obilježavaju su: suncokreti, bobice i općenito, plodovi sabrani u žetvi.

Mabon ili jesenji ekvinocij, blagdan je koji se obično slavi na 21. rujna, a obilježava kraj žetve. Ovo je vrijeme kada se Bog priprema za svoju skoru smrt te se oprašta od svoga fizičkog i psihičkog tijela, znajući da će jednoga dana, s ponovnim početkom ciklusa, biti ponovno rođen.Dan i noć sada su ponovno jednako dugi. Ovo je isto tako i doba zahvalnosti, meditacije te evaluacije postignutog kroz plodno razdoblje. Slijedi priprema za mračno doba godine.

Ovaj blagdan obilježavaju lješnjaci, orasi, kukuruz, hrast te šišarke s borova drveta. Boje Mabona su narančasta, tamno crvena, žuta i smeđa.

Nakon Mabona, slijedi Samhain te je njime sam prirodni ciklus završen, odnosno počinje iznova.

Samhain je nova godina poganskoga kalendara, a slavi se 31. listopada.

U američkoj kulturi ovaj je blagdan poznat i pod nazivom "Halloween", odnosno "Noć vještica". U kršćanskome kalendaru ovaj se blagdan slavi na gotovo isti datum te ga se naziva "Svi sveti" ili "Sisvete".

Samhain obilježava dan kada je granica između svijeta mrtvih (svijet sjena) i svijeta živih, najtanja. Na taj dan pogani slave i štuju svoje pretke, odnosno to je vrijeme zamišljanja nad svojim korjenima te zahvaljivanja svojim mrtvim predcima...općenito doba refleksije nad vlastitim životom. Bog sunca je napustio Božicu, te otišao u podzemni svijet. Slijedi doba zime i mraka.


Bilje i drveće koje je specifično za ovaj dan jest: bundeva, kadulja, krizantema, hrast, jabuke, te sve vrste oraha i oraščića. Boje:narančasta.

Nema komentara: