Vještičiji praznici ili Krug godine
Glavni se blagdani nazivaju Sabatima. Njih je četiri, te se između njih datumski pojavljuju spomenuti manji blagdani. Blagdani su, u skladu sa prirodom, podijeljeni na ekvinocije i solsticije, pošto su stari pogani slavili nova doba s obzirom na promjene u prirodi koje su zamijećivali, kako su se vremena mijenjala.
Božica rađa sina, Boga, na blagdan Yule. Yule (iliti Božić) je također i zimski solsticij. To je vrijeme najvećeg mraka na zemlji, odnosno, to je doba kada je dan najkraći u cijeloj godini. S obzirom da je po poganskom vjerovanju Bog koga je rodila Božica, sunce, odnosno Bog sunca - smatra se da se na taj dan i sunce ponovno rađa. Božica mukom prolazi kroz zimsko doba svoga konačnog porođaja te se nakon toga odmara. Tada se pale svijeće i sva druga dostupna svjetla, u znak slavljenja rođenja Boga. Ovaj blagdan obično se slavi oko 21. prosinca.
U današnje doba taj je dan isto tako i podsjetnik na ponovno rođenje koje uvijek slijedi iza smrti. To je vrijeme kada se zahvaljuje Bogovima što su nam dali snage i proveli nas kroz mrak zime koji je prisutan. Gledamo sa zahvalnošću na naša stara postignuća,
Nakon Yula, po kalendaru slijedi Imbolc, slavljen kalendarski 2. veljače. U engleskoj literaturi često je spominjan i kao "feast of Brighid", prema keltskoj Boginji liječenja, poezije i kovača, te vatre - koja se naziva Brighid. Na ovaj se blagdan slavi nadolazeće proljeće. Božica se oporavila od rođenja. Svjetlost mladoga Boga sunca probija se i postaje sve jača, a samim time i dani sve duži. Ovaj se blagdan također naziva još i svetkovinom baklji ,Oimelc, te Lupercalia.
Ime "Imbolc" u prijevodu znači "u mlijeku", jer se u to doba kod trudnih ovci, počinje stvarati mlijeko za mladunčad, te na taj način seljaci uvijek znaju kada nadolazi proljeće.
Ovo je doba dobro za promišljanje o našim budućim željama i planovima, koje ćemo ostvariti. Molimo Bogove da nam daju snage da to i učinimo. Boje ovoga blagdana su zelena, bijela i narančasta, a biljke specifične za ovaj dan su svi vijesnici proljeća.
Potom slijedi Ostara (iliti Uskrs), odnosno prvi dan "pravoga" proljeća, koji se slavi 21-og ožujka. To je također i proljetna ravnodnevnica (poznat također kao vernalni ekvinocij), vrijeme kada je sunce na svojoj najsjevernijoj točci... Na ovaj dan priroda se budi i svjetlost počinje nadjačavati tamu, jer su sada konačno dani jednako dugi kao i noći. Božica je sada u naponu snaga, te blagoslivlja zemlju, podarujući joj plodnost. Snaga mladoga Boga sunca sve više raste i jača. To je dan kada se u biti slavi Božica plodnosti, čije je ime prema sjevernjačkoj mitologiji, Ostara.
Ovaj blagdan simboliziraju jaja raznih životinja te mladi zečevi, kao i drugi simboli plodnosti i ponovnog života u prirodi, nakon dugog razdoblja zime. Boje Ostare kao blagdana su zelena i žuta, a biljke: violete, irisi te sve drugo voće i proljetno cvijeće u cvatu.
Nakon Ostare, slijedi Beltane, poznata i kao May Day, blagdan koji se slavi 1. svibnja. U ovo doba mladi Bog dostiže svoju punu snagu te postaje muškarac. Zaljubljuje se u Božicu, koja mu se podaje, te ona ponovno ostaje trudna. Na ovaj se dan slave muški i ženski pol u prirodi, te njihovo zajedništvo i ujedinjenje. Život se obnavlja, sve vrvi od životne energije i snage, a životinje u prirodi u ovo se doba pare.
Na ovaj se dan pale velika svjetla, tj. baklje u čast Boga plodnosti Belenosa. Isto tako, na velike se drvene kolce vješaju raznobojne duge trake, koje vijore na vjetru. Kolci simboliziraju falus, muški pol u prirodi, a trake ženstvenost, ženski pol.
Cvijeće i bilje, koje je u proljeće posađeno, sada pupa. Bilje specifično za ovaj blagdanski dan jest općenito svo cvijeće koje u ovo doba pupa, a pogotovo ruža i ljiljan te razne trave. Boje ovoga blagdana su zelena, plava, žuta i blago ružičasta. Zanimljivost vezana uz ovaj blagdanski dan jest ta da su stari poganski narodi smatrali kako će djeca začeta na ovaj dan, imati posebne moći i biti veoma osobita i nadarena.
Midsummer, odnosno Litha, blagdan je koji slijedi nakon Beltanea. To je ljetni solsticij. Slavi se 21. lipnja, na prvi dan ljeta. Ovo je doba kada su priroda, njena plodnost i snaga na svome apsolutnome vrhuncu i samim time kraju, pošto iza ovoga razdoblja ciklus lagano ponovno kreće "silaznom" putanjom. Priroda je okupana u plodnosti Boga i Božice. Ovo je doba pogodno za magijske rituale gotovo svake vrste.
Na taj se dan slavi festival nazivan "Feast of Faery". Isto tako, ovo doba trebali bi iskoristiti zagledavši se u sebe te vidjeti kako smo iskoristili svoje potencijale i obavili i ostvarili predhodne planove i htijenja.
Lavanda, kamilica, ruže, ljiljani te ivančice, cvijeće su ove blagdanske svečanosti. A boje koje ga obilježavaju su plava, zelena i žuta.
Lughnasadh, Lammas- je slijedeći po redu blagdan, a pada na 1. kolovoza. To je svečanost povodom prve žetve, tj. svečanost Boga Lugha - Boga Sunca prema keltskoj mitologiji.
Biljke su dale svoje dozrele plodove. I na taj način, ispustivši na tlo svoje sjeme, ponovno počinje prirodni ciklus. Kako u prirodi nestaje snage, tako slabi i Bog sunca. Tama ponovno preuzima vladavinu i Božica s tugom shvaća da njena ljubav, Rogati Bog polako umire. Pa ipak, on živi i dalje u njoj kao plod njihove ljubavi.
Ovo je vrijeme kada trebamo zahvaliti Bogovima prirode na žetvi i sjetvi, te vrijeme kada slavimo snagu i zdravlje. Na taj se dan također slave i Bogovi zrnja- Demeter i Ceres.
Boje ove svečanosti su žuta, smeđa, zelena i narančasta. A biljke koje ju obilježavaju su: suncokreti, bobice i općenito, plodovi sabrani u žetvi.
Mabon ili jesenji ekvinocij, blagdan je koji se obično slavi na 21. rujna, a obilježava kraj žetve. Ovo je vrijeme kada se Bog priprema za svoju skoru smrt te se oprašta od svoga fizičkog i psihičkog tijela, znajući da će jednoga dana, s ponovnim početkom ciklusa, biti ponovno rođen.Dan i noć sada su ponovno jednako dugi. Ovo je isto tako i doba zahvalnosti, meditacije te evaluacije postignutog kroz plodno razdoblje. Slijedi priprema za mračno doba godine.
Ovaj blagdan obilježavaju lješnjaci, orasi, kukuruz, hrast te šišarke s borova drveta. Boje Mabona su narančasta, tamno crvena, žuta i smeđa.
Nakon Mabona, slijedi Samhain te je njime sam prirodni ciklus završen, odnosno počinje iznova.
Samhain je nova godina poganskoga kalendara, a slavi se 31. listopada.
U američkoj kulturi ovaj je blagdan poznat i pod nazivom "Halloween", odnosno "Noć vještica". U kršćanskome kalendaru ovaj se blagdan slavi na gotovo isti datum te ga se naziva "Svi sveti" ili "Sisvete".
Samhain obilježava dan kada je granica između svijeta mrtvih (svijet sjena) i svijeta živih, najtanja. Na taj dan pogani slave i štuju svoje pretke, odnosno to je vrijeme zamišljanja nad svojim korjenima te zahvaljivanja svojim mrtvim predcima...općenito doba refleksije nad vlastitim životom. Bog sunca je napustio Božicu, te otišao u podzemni svijet. Slijedi doba zime i mraka.
Bilje i drveće koje je specifično za ovaj dan jest: bundeva, kadulja, krizantema, hrast, jabuke, te sve vrste oraha i oraščića. Boje:narančasta.
U današnje doba taj je dan isto tako i podsjetnik na ponovno rođenje koje uvijek slijedi iza smrti. To je vrijeme kada se zahvaljuje Bogovima što su nam dali snage i proveli nas kroz mrak zime koji je prisutan. Gledamo sa zahvalnošću na naša stara postignuća,
Nakon Yula, po kalendaru slijedi Imbolc, slavljen kalendarski 2. veljače. U engleskoj literaturi često je spominjan i kao "feast of Brighid", prema keltskoj Boginji liječenja, poezije i kovača, te vatre - koja se naziva Brighid. Na ovaj se blagdan slavi nadolazeće proljeće. Božica se oporavila od rođenja. Svjetlost mladoga Boga sunca probija se i postaje sve jača, a samim time i dani sve duži. Ovaj se blagdan također naziva još i svetkovinom baklji ,Oimelc, te Lupercalia.
Ime "Imbolc" u prijevodu znači "u mlijeku", jer se u to doba kod trudnih ovci, počinje stvarati mlijeko za mladunčad, te na taj način seljaci uvijek znaju kada nadolazi proljeće.
Ovo je doba dobro za promišljanje o našim budućim željama i planovima, koje ćemo ostvariti. Molimo Bogove da nam daju snage da to i učinimo. Boje ovoga blagdana su zelena, bijela i narančasta, a biljke specifične za ovaj dan su svi vijesnici proljeća.
Potom slijedi Ostara (iliti Uskrs), odnosno prvi dan "pravoga" proljeća, koji se slavi 21-og ožujka. To je također i proljetna ravnodnevnica (poznat također kao vernalni ekvinocij), vrijeme kada je sunce na svojoj najsjevernijoj točci... Na ovaj dan priroda se budi i svjetlost počinje nadjačavati tamu, jer su sada konačno dani jednako dugi kao i noći. Božica je sada u naponu snaga, te blagoslivlja zemlju, podarujući joj plodnost. Snaga mladoga Boga sunca sve više raste i jača. To je dan kada se u biti slavi Božica plodnosti, čije je ime prema sjevernjačkoj mitologiji, Ostara.
Ovaj blagdan simboliziraju jaja raznih životinja te mladi zečevi, kao i drugi simboli plodnosti i ponovnog života u prirodi, nakon dugog razdoblja zime. Boje Ostare kao blagdana su zelena i žuta, a biljke: violete, irisi te sve drugo voće i proljetno cvijeće u cvatu.
Nakon Ostare, slijedi Beltane, poznata i kao May Day, blagdan koji se slavi 1. svibnja. U ovo doba mladi Bog dostiže svoju punu snagu te postaje muškarac. Zaljubljuje se u Božicu, koja mu se podaje, te ona ponovno ostaje trudna. Na ovaj se dan slave muški i ženski pol u prirodi, te njihovo zajedništvo i ujedinjenje. Život se obnavlja, sve vrvi od životne energije i snage, a životinje u prirodi u ovo se doba pare.
Na ovaj se dan pale velika svjetla, tj. baklje u čast Boga plodnosti Belenosa. Isto tako, na velike se drvene kolce vješaju raznobojne duge trake, koje vijore na vjetru. Kolci simboliziraju falus, muški pol u prirodi, a trake ženstvenost, ženski pol.
Cvijeće i bilje, koje je u proljeće posađeno, sada pupa. Bilje specifično za ovaj blagdanski dan jest općenito svo cvijeće koje u ovo doba pupa, a pogotovo ruža i ljiljan te razne trave. Boje ovoga blagdana su zelena, plava, žuta i blago ružičasta. Zanimljivost vezana uz ovaj blagdanski dan jest ta da su stari poganski narodi smatrali kako će djeca začeta na ovaj dan, imati posebne moći i biti veoma osobita i nadarena.
Midsummer, odnosno Litha, blagdan je koji slijedi nakon Beltanea. To je ljetni solsticij. Slavi se 21. lipnja, na prvi dan ljeta. Ovo je doba kada su priroda, njena plodnost i snaga na svome apsolutnome vrhuncu i samim time kraju, pošto iza ovoga razdoblja ciklus lagano ponovno kreće "silaznom" putanjom. Priroda je okupana u plodnosti Boga i Božice. Ovo je doba pogodno za magijske rituale gotovo svake vrste.
Na taj se dan slavi festival nazivan "Feast of Faery". Isto tako, ovo doba trebali bi iskoristiti zagledavši se u sebe te vidjeti kako smo iskoristili svoje potencijale i obavili i ostvarili predhodne planove i htijenja.
Lavanda, kamilica, ruže, ljiljani te ivančice, cvijeće su ove blagdanske svečanosti. A boje koje ga obilježavaju su plava, zelena i žuta.
Lughnasadh, Lammas- je slijedeći po redu blagdan, a pada na 1. kolovoza. To je svečanost povodom prve žetve, tj. svečanost Boga Lugha - Boga Sunca prema keltskoj mitologiji.
Biljke su dale svoje dozrele plodove. I na taj način, ispustivši na tlo svoje sjeme, ponovno počinje prirodni ciklus. Kako u prirodi nestaje snage, tako slabi i Bog sunca. Tama ponovno preuzima vladavinu i Božica s tugom shvaća da njena ljubav, Rogati Bog polako umire. Pa ipak, on živi i dalje u njoj kao plod njihove ljubavi.
Ovo je vrijeme kada trebamo zahvaliti Bogovima prirode na žetvi i sjetvi, te vrijeme kada slavimo snagu i zdravlje. Na taj se dan također slave i Bogovi zrnja- Demeter i Ceres.
Boje ove svečanosti su žuta, smeđa, zelena i narančasta. A biljke koje ju obilježavaju su: suncokreti, bobice i općenito, plodovi sabrani u žetvi.
Mabon ili jesenji ekvinocij, blagdan je koji se obično slavi na 21. rujna, a obilježava kraj žetve. Ovo je vrijeme kada se Bog priprema za svoju skoru smrt te se oprašta od svoga fizičkog i psihičkog tijela, znajući da će jednoga dana, s ponovnim početkom ciklusa, biti ponovno rođen.Dan i noć sada su ponovno jednako dugi. Ovo je isto tako i doba zahvalnosti, meditacije te evaluacije postignutog kroz plodno razdoblje. Slijedi priprema za mračno doba godine.
Ovaj blagdan obilježavaju lješnjaci, orasi, kukuruz, hrast te šišarke s borova drveta. Boje Mabona su narančasta, tamno crvena, žuta i smeđa.
Nakon Mabona, slijedi Samhain te je njime sam prirodni ciklus završen, odnosno počinje iznova.
Samhain je nova godina poganskoga kalendara, a slavi se 31. listopada.
U američkoj kulturi ovaj je blagdan poznat i pod nazivom "Halloween", odnosno "Noć vještica". U kršćanskome kalendaru ovaj se blagdan slavi na gotovo isti datum te ga se naziva "Svi sveti" ili "Sisvete".
Samhain obilježava dan kada je granica između svijeta mrtvih (svijet sjena) i svijeta živih, najtanja. Na taj dan pogani slave i štuju svoje pretke, odnosno to je vrijeme zamišljanja nad svojim korjenima te zahvaljivanja svojim mrtvim predcima...općenito doba refleksije nad vlastitim životom. Bog sunca je napustio Božicu, te otišao u podzemni svijet. Slijedi doba zime i mraka.
Nema komentara:
Objavi komentar