urokljivo oko

Ovaj način magije stvarno postoji ali mi smo ga skoro potpuno potisli tako da i ne zapažamo njegov uticaj. Ovo je jedna vrsta crne magije koja se prenosi na žrtvu pogledom, buljenjem kojim se negativna energija i misli prenose na tu osobu. Urokljivo oko se može koristiti i svjesno ali najčešće ga ljudi koriste nesvjesno, tako da čak nisu ni svjesni da su da su nekoga prokleli. Večina ljudi je bar jednom uživotu na nekoga bacila urok najčešće iz zavisti, mržnje... a kasnije su se radovali nesreći svojih žrtava i neshvaćajući da su im oni to učinili. Veoma je opasna vrsta magije ali ne mogu reći jednostavno "ne bavite se njome" kao u drugim vrstama magije već samo pazite kako o nekome razmišljate, jer misli su jeoma važne u ovoj magiji jer se mogu projecirati na tu osobu i načiniti joj ogromnu štetu. Ne postoji lijek jednom kad vas neko urekne ali postoji zaštita. Jednostavno uzase nosite neki talisman ili hamajliju za koje vjerujete da vas mogu zaštititi ud urokljivog oka, a najbolji talismani su oni koje vi sami sastavite. Peace!

Mracno doba duse

Mračno doba duše
Mračnim dobom duše se naziva spiritualna praznina kroz koju mora proći svaki učenik okultnoga kad tad. Ponekad se to razdoblje očituje u osječaju da vas učenje i prakticiranje magije ne vodi nikuda, da je sav vaš uspjeh samo početnička sreća. Javlja se želja da odustanete od svega, da napustite učenje, prakticiranje, meditaciju... jer vam se čini da ništa ne funkcioniše. Javlja se depresija i praznina u duši. Iako se čini da je ovo veoma loše iskustvo, Mračno doba duše to nije. Večina će to primiti kao nešto uznemiravajuće i odustati od svega ali to je greška. To je razdoblje u kojem treba da dokažete bogovima da imate snagu da nastavite s radom. Oni nas testiraju jer nije svako sposoban da se bavi magijom. Ovo doba trebamo jednostavno prihvatiti, prepoznati ga i razumjeti a ne boriti se protiv toga kao da je nešto loše. Većina več na početku odustane od svega ali oni koji izdrže neka znaju da su ih i bogovi priznali i podarili im snagu i moć, i da slušaju njihove molitve. Poslije ovog iskustva duša prakticionera dobiva onaj potrebni mir koji je potreban u radu s magijom i tek tada počinje razumjevati neke od najbitnijih stvari koje prije nije mogao. Takođe se čovjek u tom vremenu mnogo promjeni i čini se kao da psihički odraste i gleda svijet drugim očima. Peace!

Sihir

Evo naletih na jednoj stranici i na ove podatke koji su bar meni pravo zanimljvi ali mislim da će i vas zainteresirati...

SIHIR OPSJEDNUTOSTI:
Ovaj sihir uvijek izaziva pretjeranost u emocijama, a ona se manifestuje pretjeranim strahom, pretjeranom srdzbom, pretjeranom tugom, pretjeranim nemarom i pretjeranom odanosti raznim porocima i uzivanjima.

SIHIR BOLESTI:
U ovom teskom slucaju, dzinn je stacioniran u mozgu i u stanju je da blokira neki od mozdanih centara. Prema Semahi, znak ovog sihira je odredena bol u nekom dijelu tijela kojoj nije moguce naci organski lijek, potpuna paraliza ili gubitak nekog od cula, a prema Vehidu Abdusselamu Baliju, simptomi su - stalan bol u jednom od ekstremiteta, nervni grcevi, paraliza nekog od dijelova tijela ili prestanak rada jednog od cula.

SIHIR LUDILA:
Ovaj se teski sihir, prema Semahi, ocituje rastrojenoscu, izbezumljenoscu, velikom zaboravnoscu, nenormalnim ponasanjem i rijecima, karakteristicnim unezvjerenim pogledima i postupcima, a prema Vehidu Abdusselamu Baliju, simptomi su – odsutnost duha, smetenost i velika pospanost; nejasan im smusen govor; neprestana zagledanost u jedno mjesto, nemoc da se skoncentrise na jedan posao i totalna dezorjetiranost. SIHIR APATIJE: U njegove najcesce simptome, smatra Rijad Muhammed Semaha, spadaju ucestale fiks ideje, halucinacije, sumnje u prijatelje, bracu, sestre, najblize rodake, drugove... Ako se blagovremeno ne intervenise (lijeci), ovaj sihir ponekad zna da preraste u ludilo.

SIHIR LJENOSTI:
Prema Vehidu Abdusselamu Baliju sihir ljenosti je djelo sahirbaza, dakle, crne magije, a njegovi simptomi su sljedeci: zelja za samocom, potpuna povucenost u sebe, stalna sutnja, odvratnost prema susretima, dusevna odsutnost, stalna bol; bezvoljnost, tromost, nepokretnost i konstantna ljenost i nezainteresovanost.

SIHIR ZALJUBLJENOSTI:
Simptomi ovog teskog sihira, smatra Semaha, su pretjerana ljubav i pozuda, te abnormalna potreba za seksom, a Bali tome dodaje i nemogucnost strpljenja za osobom u koju je zaljubljen, pretjeranu žudnju za videnjem ljubljene osobe i slijepa poslušnost.

SIHIR U VEZI SA SPOLNIM OPĆENJEM:
Rijad Muhammed Semaha kaze da se kod muskaraca ovi problemi ocituju na jedan od tri nacina: potpuno odsustvo erekcije ili njen gubitak samo prilikom opcenja; nemogucnost snosaja zbog slabe erekcije i prerana erekcija. Kod zena simptomi su sljedeci: refleksno stiskanje bedara i rodnice, koji onemogucavaju seksualni cin; frigidnost i pojava neredovnih krvarenja u vrijeme snosaja. Naravno, ovdje je rijec o slucajevima za koje ne postoje organski uzroci.

SIHIR IMPOTENCIJE:
Kada je u pitanju sihir impotencije, prema Vehidu Abdusselamu Baliju, javljaju se sljedeci simptomi: oboljeli osjeti polet i zivost, te potpunu moc za spolno opcenje i dok je daleko od zene osjeca erekciju, a kada joj se priblizi s namjerom da spolno opci, spolni organ se opusti i postane nemocan za snosaj.

SIHIR NEPLODNOSTI:
Semaha navodi da se dzinnska napast moze ocitovati kroz odsustvo muskih spolnih celija, njihov slab kvalitet i pokretljivost, sto sve onemogucava oplodnju ili poremecenu ovulaciju kod zene. Drugi oblik bolesti je da dode do zaceca i formiranja ploda, ali se potom dogadaju cudne stvari: plod u odredeno doba zamre i to se dogada vise puta u isto vrijeme, a na plodu se vide tragovi poput udaraca pesnicom ili tragovi prstiju oko vrata djeteta i to se dogada vise puta uzastopno.

Otherkin

Šta je Otherkin? Vjerovatno većina vas nije čula za ovaj pojam ni za ovu pojavu. E pa ni ja nisam do nedavno ali me je ova pojava fascinirala pa sam odlučio da je objavim na blogu. Otherkin (other-drugi, kin-rod) su neljudske duše rođene u ljudskim tijelima. Ovo takođe može dobiti i drugo značenje jer tijelo u kojem je ta neljudska duša se može razmnožavati sa ljudima i tako nastaju razne "polovične" vrste otherkina Postoji više paralelnih svjetova našem u kojima žive druga bića koja nemaju veze s ljudima. Zbog nekog nepoznatog razloga duše tih bića nogu preći granicu između svjetova i biti rođene u tijelima ljudi. Otherkini posjeduje posebne sposobnosti, potrebe, sječanja koja nisu svojstvena ljudima. Većina takvih "ljudi" osječa da ne pripadaju ovom svijetu i da nisu kao ostali. Čak i kao djeca pričaju o stvarima koje ostali nazivaju fantazijom. Većina otherkina, i ne znajući da su to izgube ta sječanja i sposobnosti jer ih društvo na to natjera, ali sječanja nikako ne mogu potpuno potisnuti jer im se vraćaju u snovima. To sve je zakopano duboko u njima i samo čeka da bude ponovo probuđeno. Moguće je da bića iz tih paralelnih svjetova u rijetkim slučajevima mogu u fizičkom obliku preći u naš svijet na osnovu čega su i nastale "bajke" o posebnim, nadprirodnim bićima (vile, zmejevi...). Možda ste baš vi, pa i ja Otherkin a da to ni ne znamo!!!!!

Ritual Želja

Evo ovako ljudi evo vam jedan ritual kojim možete na zaobilazan način upotrebljavati i ljubavnu magiju da me više ne zamarate mailovima da vam napišem ritual, jer neću!!

Najbolje vrijeme za ovaj ritual je noć punog mjeseca jer mu daje dodatnu moć. Treba vam ritualni nož -može poslužiti i čist kuhinjski, duži štap - najbolje od ljeskovine, komad čistog papira.

Prvo napravite magični krug radi zaštite i u njemu sjedite i napišite vašu želju na tom komadu papira. Presavijte papir nekoliko puta i stavite ga u centar kruga. Tačno iznad njega držite štap vertikalno u lijevoj ruci, a nož držite u desnoj ruci.

Okrenite se prema jugu i držite nož u tom pravcu dok izgovarate:

"Čuvari juga, duhovi vatre,

U ime Boga i Boginje,

U ime sila prirode,

Prizivam vas i molim vas,

Želju ovu ponesite,

Vašom moću ostvarite!"

Okrenite se prema zapadu i držite nož u tom pravcu dok izgovarate:

"Čuvari zapada, gostodari vode,

U ime Boga i Boginje,

U ime sila prirode,

Prizivam vas i molim vas,

Želju ovu ostvarite,

Sve prepreke otklonite!"

Okrenite se prema sjeveru i držite nož u tom pravcu dok izgovarate:

"Čuvari sjevera, kroz moć zemlje,

U ime boga i boginje,

U ime sila prirode,

Prizivam vas i molim vas,

Želju moju preuzmite,

Energijom vašom ostvarite!"

Okrenite se prema istoku i držite nož u tom pravcu dok izgovarate: "

Čuvari istoka, jahači vjetrova,

U ime Boga i Boginje,

U ime sila prirode,

Prizivam vas i molim vas,

Visoko se vinite i želju mi ispunite!"

Poslije toga izađite napolje sa onim papirom u ruci i izgovorite:

"Vatra, voda, zemlja, zrak,

Ujedinite se u pentagram,

(nacrtajte pentagram na papiru)

U ime Boga i Boginje,

U ime svjetla i tame,

Moje težnje će biti ispunjene,

Kroz sljedeće dane ostvarene!"

Sada jednostavno zapalite papir i pustite ga da potpuno izgori!

a sad o kletvama

U svijetu su danas poznate legende o dva prokletstva: "prokletstvo faraona Tutankamona" i "prokletstvo cuvenog dijamanta Houp". O zanimljivoj storiji o prokletstvu egipatskog faraona Tutankamona, koji je vladao jedva devet godina - od 1358. do 1349. pr.n.e. - napisane su knjige i snimljeni dokumentarni filmovi. Prica je posve bizarna: najmanje tridesetak ucenjaka koji su imali veze sa otkricem Tutankamonovog groba i posmrtnim blagom koje je u njemu otkriveno, izgubili su zivote prijevremeno i pod sumnjim okolnostima. Svakako, najglasovitiji medu njima bili su britanski arheolozi Hauard Karter i lord Karnarvon!



zivopisni otok

Legenda o drugom najpoznatijem prokletstvu - "prokletstvu dijamanta Houp"- cija je vrijednost procjenjena na 42,52 karata, takoder je manje-vise poznata i slicnog je sadrzaja. Ni skupocijeni Houp, naime, nije donio mnogo srece nijednom od bivsih vlasnika, pocev od zlohudog francuskog kralja Luja XIV pa do americke bogate nasljednice Evelin Vols Mek Lin.

U sjenci ova dva u svijetu opcepoznata prokletstva, danas na Jadranu zivi jedna stara legenda koja se vec decenijama prepricava u gradovima i zemljama Sredozemlja. Ona je vezana za jedan od najljepsih hrvatskih otoka, Lokrum, koji se nalazi u priobalnim vodama Dubrovnika.

Istina je da je Lokrum, sa svojom rajskom florom i faunom, bio privlacan mnogim europskim osvajacima, krunisanim glavama i bogatunima. Ipak, nikome od njih nije donio srecu. Naprotiv!

Od polovice 19. stoljeca pa sve do potkraj Prvog svjetskog rata, dubrovacki je otok bio u sastavu Austro-ugarske monarhije i pretvoren u ljetni rezidencijalni posjed becke carske porodice. U njegovim zivopisnim morskim lagunama i prekrasnim dardinima, uzivali su najugledniji austro-ugarski princevi, plemici i dvorjani, a povremeno su u njegovoj prirodnoj i klimatskoj rajskoj raskosi uzivali i sami clanovi carske porodice Hasburgovaca. Tako je Lokrum bio svjedokom njihovih radosti, ljubavnih strasti i romansi, ali i njihovih tragedija. Krenimo redom...



Na smrt osuden

Oto Fridrih Vilhelm (1845-1886), poznatiji kao Ludvig II, kralj i ljubavnik utjecajne Elizabete Bavarske, majke austrijskog nadvojvode i prestolonasljednika Rudolfa, boravio je na dubrovackom otoku kao zarucnik Elizabetine sestre. Vrativsi se kuci saznao je da ga je Bavarski ministarski savjet proglasio ludim i svrgao s prijestolja. Nekoliko dana kasnije naden je mrtav u jezeru kraj svog imanja!

U aprilu/travnju 1864. godine sa Lokruma, na kome je boravio sa svojom lijepom suprugom sarlotom, na daleki put u Meksiko zaplovio je brat cara Franje Josifa I, nadvojvoda Maksimilijan, koji ce tamo, proglasivsi se za meksickog cara, biti uhapsen, zlostavljan, osuden na smrt i strijeljan. sarlota ce se jos jednom vratiti na Lokrum, ali ce tamo dozivjeti brodolom i jedva ostati ziva. Ipak, njen kraj bit ce tragican: umrijet ce pomracena uma u Maksimiljanovom glasovitom dvorcu Miramare nedaleko Trsta.

Novi vlasnik Lokruma postat ce prestonasljednik Rudolf (puno ime Franc Karl Josif), jedinac Franca Josifa I i Elizabete Bavarske, koji je na dubrovackom otoku proveo svoj medeni mjesec sa zarucnicom Stefanijom. Stari dubrovacki kronicari kazu da se "zemlja zatresla a more uznemirilo" kada su se Rudolf i Stefanija prvi puta iskrcali na pjescanu lokrumsku obalu. Bio je to, kazu Dubrovcani, predznak skore Rudolfove tragedije.

Pucnji u Sarajevu

I odista, 29. januara/sijecnja 1889. godine u dvorcu Majerling odigrat ce se tragedija koja ce mnogo kasnije postati temom mnogih dokumentarnih storija, romana, tv-serijala i filmova. Opijen pomucenim strastima i ljubomorom, austrijski ce prestonasljednik na krevetu prekrivenom mirisljavim ruzama, ubiti svoju ljubavnicu, 17-godisnju baronesu Mariju fon Veceru, prekrasnu zivahnu kcerku ugarskog plemica Albina fon Vecere, a nakon toga pucat ce sebi u slijepocnicu i tako okoncati svoj kratki ali uzbudljivi zivot (1858.-1889.)!

Konacno, legende kazu da su se 1914. godine spremali ljeto provesti na Lokrumu i austrougarski prijestolonasljednik Franjo Franc Ferdinand i njegova lijepa supruga Sofija Hohenberg. No, prije odlaska na dubrovacki otok, oni su posjetili Sarajevo gdje su 28. juna/lipnja brutalno ubijeni u atentatu, koji je na njih izvrsila grupa zavjerenika sa Gavrilom Principom na celu. Ta tragedija izazvala je u Europi pravu katastrofu. Ona je, kako je poznato, bila neposredni povod i uvod u Prvi svjetski ratu u kome su pala - tri carstva - austrougarsko, tursko i rusko!

Bilo kako bilo, legenda o "prokletstvu otoka Lokrum" jos uvijek traje, cekajuci darovite pisce i filmske scenariste, koji ce od prastarih kronika i narodnih kazivanja naciniti pricu za sva vremena...

A sad o Magiji

Magija – voljno mijenjanje svijesti koje vodi ostvarenju životnih ciljeva; mada se praktično primjenjuje od početaka ljudske kulture, danas je gurnuta na marginu kolektivne svijesti, a sam je pojam opterećen negativnim značenjima.

Cilj magijskih rituala je djelovati na ustaljene podsvjesne obrasce, da bi se promijenilo opažanje svijeta i poboljšala kvaliteta življenja. Razlika između magije i drugih tehnika koje mijenjaju podsvjesne obrasce je uvid da je slika svijeta u velikoj mjeri subjektivna, a njezina promjena utječe na ponašanje okoline i "izvanjske" događaje. Mag razvija kontrolu svojeg doživljaja svijeta do te mjere da ne postoji ništa "objektivno" izvan njegove kontrole.



Najpoznatije magijske tradicije:



Simpatička i antipatička magija



To su najjednostavnije i najstarije magijske tradicije raširene po čitavom svijetu. Simpatičke magijske tehnike temelje se na jednostavnoj postavci "privlačnosti istovjetnog"; prvi zarađeni dolar kao sretni znamen koji će stvoriti bogatstvo, posjedovanje dijela odjeće osobe koju želite privući itd. Antipatijska magija ima suprotnu postavku "privlačnosti suprotnog" – npr. “smrt rađa život”, česta je antipatijska postavka koja je urodila žrtvenim obredima radi opstanka, razmnožavanja i plodnosti.



Osnovni cilj svih magijskih rituala je iz maloga stvoriti veliko; mala žrtva ili ulog mentalne energije treba stvoriti željeni rezultat.



Koliko su takve jednostavne magijske prakse učinkovite?



U stvarnosti vrlo malo, premda su jednostavne za poistovjećenje svijesti sa željenim ciljem, ne prodiru dovoljno duboko u podsvijest da bi uzrokovale promjenu.



Kabala



Kabala je drevni židovski ezoterijski svjetonazor koji se oslanja na dublje tumačenje Tore (prvog petoknjižja Starog Zavjeta). Prenosila se isključivo usmenim putem sve do III. stoljeća, kada je napisan Sefer Jetzirah (Knjiga stvaranja), koji tumači stvaranje svijeta putem mistične simbolike deset brojeva (1 - 10) i dvadeset dva slova hebrejskog pisma. Daljnji razvoj Kabale kao učenja nastavlja se u španjolskoj židovskoj zajednici, gdje u XII. stoljeću nastaje Sefer ha-zohar (Knjiga obilja) i kada se prvi puta jasno definira simbol drveta života.



Kabala postaje temeljem zapadnog misticizma zaslugom Britanaca Dion Fortune (1890 – 1946), Aleistera Crowleya (1875 – 1947) i Isreala Regardiea (1907 – 1985), koji koriste simbol drveta života kao sredstvo praktične magije. Sa njima i prestaje uloga Kabale kao tajnoga židovskog učenja i počinje nova era shvaćanja kabalističke simbolike kao snažnog psihičkog motivatora, oslobođenog religijske pozadine.



Kabala je ironija židovskog monoteizma. Prividno slavi Boga, a praktično tvrdi da je čovjek stvoritelj svijeta...



Sam simbol drveta života preuzet je iz biblijske priče o izgonu iz raja. Božju zapovjed – “Ne dirajte plodove sa drveta života!” – prekršio je prema biblijskoj predaji prvi ljudski par. Kabala izgon iz raja vidi kao pozitivan događaj i simbol individuacije svijesti.



Osnova kabalističkih rituala su arhetipovi i vibratorni zazivi Božjih imena; na taj se način dubinski podsvjesni sadržaji mijenjaju prema postizanju željenog cilja.



Koliko je Kabala učinkovit magijski sustav?



Izrazito snažan i učinkovit, korištenje arhetipova utemeljenih u kolektivnoj svijesti daje mogućnost snažnog djelovanja na "objektivnu stvarnost".



Wicca



Wicca je suvremen i drevan holistički svjetonazor utemeljen na štovanju čovjekova jedinstva s prirodom i njezinim ciklusima. Njezin je korijen davna čovjekova potreba da osigura pravilnost izmjene godišnjih doba i smanji nesigurnost vlastite ovisnosti o dobrohotnosti prirode, koja je davala život, ali ga i oduzimala.







Suvremena Wicca reciklira razne magijske tradicije, od onih korištenih u kulturi Stare Europe, do druidskih i šamanskih. Zajedničko im je animističko shvaćanje svijeta.



Magijski i duhovni rad unutar Wicce odvija se u kovenima, grupama od (najbolje) trinaest članova/članica. Rituali prate izmjenu godišnjih doba, Mjesečeve mijene ili trenutne potrebe grupe. Za sudjelovanje u radu kovena potrebna je sposobnost ulaska u viša stanja svijesti, osobna i životna odgovornost te spremnost na razvoj osobnosti na materijalnoj, emotivnoj, mentalnoj i duhovnoj razini.



Koliko je učinkovita animistička magija u suvremenoj verziji?



Učinkovitost varira od kovena do kovena; ponekad je Wicca samo paravan za buđenje ženske samosvijesti, a ponekad je zrelost voditeljice kovena dovoljno snažna da grupni rituali dovedu do snažnih učinaka...



Voodoo i Hoodoo



Tradicije afričkog animizma prenijeli su robovi na Karibe i područje Sjeverne i Južne Amerike. Na Karibima se njihova vjerovanja i magijska praksa nazivaju Voodoo, a na tlu Amerika, gdje su manje zastupljena, nazivaju se Hoodoo.



Haiti je najpoznatije središte, gdje se praksa kontinuirano razvijala; 10.4.2003. Voodoo je na Haitiju dobio status religije.



Kao i većina drugih magijskih tradicija, Voodoo je opterećen pogrešnim imageom i smatra se "mračnom" praksom. U stvarnosti, Voodoo se temelji na transu; cilj je kroz ples, ritam, životinjske žrtve, seksualnost i opijate osloboditi što snažnije emotivne energije i fokusirati ih prema željenom cilju.



Koliko su Voodoo rituali učinkoviti?



Sredstvo svake magijske prakse je oslododiti mentalnu energiju i aktivirati potisnute podsvjesne sadržaje; grupni rituali su, naravno, uvijek snažniji, mentalna energija grupe u transu može biti izrazito snažna.



Sotonizam



Mada je kršćanstvo sve magijske tradicije povezivalo sa sotonizmom i tumačilo interes za magijsko djelovanje kao utjecaj Sotone, ne postoje dokazi da se sotonizam organizirano prakticirao do XIX. stoljeća...



Sotoniste možemo podijeliti u dvije grupe: one koji Sotonu shvaćaju kao realno biće (entitet), i one koji sotonizam shvaćaju kao metaforu ljudskih nagona; borbe za opstanak i težnje prosperitetu pod svaku cijenu.



Sotonizam je postao javna lakrdija djelovanjem Amerikanca Antona Szandora LaVeya. On je tipičan proizvod američke popularne kulture šezdesetih; osnovao je Sotonističku crkvu (liberalni kalifornijski zakoni legalizirali su i sotonizam...); napisao je "sotonističku bibliju", javno nastupao i cirkusirao trideset godina, izvrtanjem kršćanskih rituala i poruka.



Ozbiljniji sotonisti, naravno, ne djeluju javno.



Njihove najdublje misterije tumače metaforu palog anđela kao proces individuacije čovjeka od paralizirajućeg dualizma čovjek/Bog i teže osnaženju osobnosti.



Uprkos paranojama, organiziranih sotonista danas u svijetu ima manje od dvije stotine...



Koliko je učinkovita sotonistička magijska praksa?



Prelaziti preko praga krajnjih društvenih i osobnih tabua, snažan je psihički motivator...



Najčešća pitanja:



Pojam Magija je arhaičan i opterećen mnogim negativnim značenjima, ima li ga smisla koristiti?



Nema. Ali još uvijek ne postoji pojam koji bi ga zamijenio. Suvremeni okultisi sve češće koriste pojam psihička kreativnost.



Može li magijski ritual zaista poboljšati život?



Pedeset posto životnog uspjeha je rad, pedeset posto magija.



Može li se djelovati na drugu osobu?



Naravno, sve je međupovezano; svakodnevno primamo tisuće utjecaja koje čula ne opažaju, ali mogu imati konstruktivne i destruktivne posljedice na zdravlje i psihičko stanje.



Snaga utjecaja na drugu osobu ovisi o "bliskosti". Snažnije ćete utjecati na osobe sa kojima ste imali kontakt, što je kontakt intimniji, utjecaj je jači.



Snaga utjecaja na kolektivnu svijest ovisi o vašem osjetu i razumijevanju silnica unutar kolektivnog mentalnog polja.



Kako se zaštititi od magijskog napada?



Samo pitanje govori o slabom osobnom integritetu. Svakodnevno primamo mnoštvo utjecaja od kojih se psiho-energetski sustav uspješno brani ili ih koristi za osnaženje. Svaka vrsta napada je riskantna; može biti učinkovita jedino ako žrtva nije svjesna šta se dešava i "hrani" agresora.



Svaku vrstu mentalne energije usmjerene prema vama možete korisno upotrijebiti... što više netko obraća pozornosti na vas (bez obzira da li sa pozitivnim ili negativnim osobnim namjerama), više vas osnažuje.



Ključ sretnog, ispunjenog života je snažan osobni integritet. Upravo je magijska praksa vrhunac psihičke zrelosti, stabilnosti i kreativnosti. Strah od "negativnog utjecaja" samo je znak slabosti.



Vrhunac slabosti i psihičke labilnosti je tražiti da vas "netko zaštiti od nekog napada"; postoje čak i varalice koje iskorištavaju strahove od nepoznatog i naplaćuju "zaštitu"...



Hajde, razmislite; može li biti učinkovita zaštita u kojoj "prosjak" za sitnu novčanu naknadu brani prestrašenog slabića?



Što je najvažnije kod magijskog učenja?



Najvažnije je razviti opažanje. To je i ključ uspješne magijske prakse; shvaćati u kakvom ste stanju i što trebate promijeniti u vlastitoj psihičkoj dinamici da bi došli do željenog cilja. Kvaliteta opažanja je ono što uspješne magove dijeli od neuspješnih...

Na mjestu gdje je danas Ružica-grad kazuje druga prica u davno je doba bilo vilinsko rocište.Tu su se, na šumskoj cistini, vile nocu sastajale na razgovore i domjenke, tu su se održavala njihova sijela, kadikad bi tu varile trave i spravljale napitke, a kadikad bi i zapjevale, pa i zaplesale.I upravo na tom vileništu odluèi neki moæni velmoža sazidati tvrdi grad...Kad se vile opet jednom skupiše na svom sastajalištu, umjesto svilenkaste trave naðoše razgaženo blato, a umjesto cvjetnih grmova golemo kamenje, navaljeno na njih. Gdje se prije dizalo stabalce, sada je bila hrpa dasaka i greda; gdje su prije nicali cvjetići, sada su bili razasuti veliki cavli, prijeteæi da se zabodu u gola stopala. Zaciktaše vile u jadu i u bijesu, pa svojim carolijama namah ispremetaše sve to gradivo i otkotrljaše ga u dolinu. Sutradan je pak bjesnio velmoža koji je gradio grad.Tražio je krivce na sve strane, ali bez ikakva uspjeha. I nije mu preostalo drugo nego da se ponovno lati istoga posla: opet su njegovi ljudi valjali kamenje prema visu, opet su na leðima prtili daske i grede, posræuci na usponima. Posao je pomalo napredovao, pa su iskopane duboke jame za temelje grada, a iz njih su se uskoro pocele dizati zidine...Ali jednoga jutra gradilište je opet osvanulo poharano. Zidine su bile srušene, jame zatrpane, daske i grede slomljene, a kamenje otkotrljano u dolinu. Ponavljalo se to nekoliko puta: što bi graditelji obdan sagradili, to bi vile obnoc porušile...Napokon je velmoža postavio brojne straže i zasjede, te uspio otkriti da mu to vile planinkinje iz noæi u noc ruše gradnju. Što da ucini? Odlucio se uhvatiti ukoštac s njima i surovo ih kazniti. I zaista, unatoc svim vilinskim mocima, unatoc njihovim caranjima, pošlo mu je za rukom da u mrežu, razapetu oko gradilišta, uhvati najljepšu vilu – Ružicu.Zaplela se svojom vilinskom kosom u nju, kao što se vile katkad u šumi zapletu vlasima u oštro trnje.I, kao što su tada vile nemocne da oslobode svoju družicu, tako su nemocne bile i sada. I nemocno su, užasnute i zanijemjele, motrile kako surovi velmoža vuce Ružicu za kosu, u kojoj je bila sva njezina moc, i kako je bešcutno zazidava u temelje kule.

Vile su se razbježale, razletjele na sve strane i nikada više nisu došle na to mjesto. Okrutni velmoža sagradio je grad, ali ga je pratilo vilinsko prokletstvo: u casu kada su trublje objavljivale svršetak gradnje, odronio se kamen s najviše kule i zdrobio velmožu pod sobom.Nestalo je velmože, pa mu se i ime zametnulo.A grad se zove po vili koju je on u njegove temelje zazidao: Ružica-grad.

2 sat. Danas cu vas nauciti nesto o porfirijama:


Porfirija
Porfirija - bolest kraljeva, vampira, vukodlaka

Porfirija nije jedna bolest vec skupina od najmanje osam razlicitih bolesti koje se znatno razlikuju. Zajednicka osobina svih porfirija je nakupljanje "porfirina" ili njihovih prethodnika u tijelu. Iako se oni normalno nalaze u tijelu u zdravom tijelu se ne nakupljaju. Ovisno o tvari koja se nakuplja razlikuju se vrste porfirija.
Lijecenje i simptomi raznih vrsta porfirija se razlikuju. Simptomi su uglavnom rezultat djelovanja bolesti na zivcani sustav i kozu. Prava dijagnoza se cesto odgodjeno postavlja jer simptomi nisu tipicni. Nazivi porfirin i porfirija dolaze od grcke rijeci "porphyrus" sto znaci purpurno (zarka crveno-ljubicasta boja).


Jesu li bolesnici s porfirijom vampiri?
Biokemicar David Dolphin je 1985. predlozio teoriju po kojoj bi vampiri iz narodnih predaja mogli biti osobe koje su bolovale od porfirije. Njegovi argumenti su bili slijedeci:
1. bolesnici s porfirijom su iznimno osjetljivi na svjetlo; cak i umjereno izlaganje svjetlu moze ponekad uzrokovati velike nakaznosti. Koza lica moze biti oziljkasta, nos i prsti otpasti, a usne i zubno meso napeti pa zubi ocnjaci mogu biti uocljiviji
2. kako bi izbjegli suncevo svjetlo oosbe s teskim slucajevim porfirije izlaze jedino nocu, bas kao Drakula
3. porfirija se pokusava lijeciti krvim proizvodima pa su zrtve porfirije mogle pokusavati samo-lijecenje pijenjem krvi drugih ljudi
4. porfirija je nasljedna, ali se simptomi ne moraju manifestirati do nekog stresnog dogadjaja. Ako osoba s porfirijom ugrize brata ili sestru s latentnom bolescu, sto je vrlo stresno, simptomi se i kod njih mogu pojaviti
5. cesnjak sadrzi kemikalije koje pogorsavaju simptome porfirije pa ga bolesnici izbjegavaju. Bas kao i vampiri.

Dobrodosli u skolu magije

Dobrodosli danas cu vas nauciti nesto o vukodlacima i vampirima;



Vukodlak u mitologiji znači osoba koja se mijenja oblik u vuka pomoću čarolije ili kletve. Srednjovjekovni kroničar Gervase of Tilbury povezao je transformaciju s punim mjesecom, no rijetko je korištena sve do korištenja tog načina u modernim književnim djelima. Govori se da se vukodlak može ubiti ako je upucan sa srebrenim metkom, no to je ipak razlika između književnih djela i narodnih legenda. Nekad se držalo da vukodlaci nakon smrti postaju vampiri. Vukodlaci spadaju u skupinu legendarnih zvijeri. Vukodlak u mitologiji znači osoba koja se mijenja oblik u vuka pomoću čarolije ili kletve. Srednjovjekovni kroničar Gervase of Tilbury povezao je transformaciju sa punim mjesecom, no rijetko je korištena sve do korištenja tog načina u modernim književnim djelima. Govori se da se vukodlak može ubiti ako je upucan sa srebrenim metkom, no to je ipak razlika između književnih djela i narodnih legenda. Nekad se držalo da vukodlaci nakon smrti postaju vampiri. Vukodlaci spadaju u skupinu legendarnih zvijeri...(ćlanak sa jedne web stranice)

No pošto je ovdje ipak rijeć o mitologiji evo kako mistologija opisuje vukodlake...

Svjet je pun legendi o onima koji "mjenjaju oblik".Priće o vukodlacima donjeli su Slaveni i Germani...

Vukodlaci su otporni na starenje i sve vrste fizićkih bolesti.To je posljedica stalnog regeneriranja njihova tjela.Po nekima mogu biti ubijeni samo ako im se trajno ošetete srce ili mozak ili se upucaju srebrnim metkom.Dok se nalazi u obliku vuka,vukodlak zadržava sve intelektualne osobine koje ima kao ćovjek.Kako mitologija kaže,postoji više naćina da se postane vukodlak:magićnim stjecabjem likantropije kroz ritual,prokletstvom(koga ?ćega?..heh),ugrizom drugog vukodlaka i rodjenem,u svim slućajevima krv postane prokleta...isto tako u nekim slućajevima sposobnost transformacije (mjenjanja oblika) može biti kontrolirana.Vukodlaci imaju posebnu želju za ljudskim mesom.

Našoj su generaciji od poćetka prićali pričali da takva stvorenja ne postoje.No ta je legenda morala poćeti od nećega .To "nešto" je sigurno izobliceno i preuvelicano kroz stoljeća,ali koliko god to bilo beznaćajno ,ostaje ćinjenica da današnje društvo u to nevjeruje.

Prije nego što je razvoj znanosti potisnuo praznovjerja ,neznanje i vjerski fanatizam "mraćnog doba",većina je stanovništva tada živjela u stvarnom strahu od vukodlaka ,ljudi koji se mogu pretvoriti u vukove.

U to vrijeme,ljudi su vjerovali u moćno djelovanje jedića,biljke koja štiti od takvih zlih stvorenja.Drugi je način zaštite bio ubiti sumnjivu osobo blagoslovljenim srebrnim mecima.Tradicionalni načini kojima se utvrđivalo je li netko vukodlak sastojali su se od traženja znakova koji bi bili podjednako neodređeni i brojni.Pod sumnju je došao svatko tko ima sljedeća obilježja; isturene zube,dlakave ruke ili noge,malene šiljaste uši koje su ili smještene nisko ili prema zatiljku,neobićno dugaćaktreći prst,debele obrve ili duge savijene crvene nokte!U narodu je vladalo mišljenje da vukodlaci mogu posjedovati razne pojavbe oblike,a svi su imali zajednićku osobinu,krvoloćnost!!!

Kako se u tadašnjem vremenu vuka smatralo tipićno vražjom životinjom,predpostavljalo se da takvi muškarci,vješci za noći pretvaraju u vukodlake.

Vukodlak "Versipellis" u prijevodu znaći-onaj koji okreće kožu.smatralo se da muškarci vođeni sotonom noću okreću svoje krzno prema van.

Francuski pravni učenjak, Jean Bodin (1530. – 1596.), ovu je neobičnu teoriju

predstavio u slavnoj, ali ozloglašenoj knjizi «Demonomanie des Sorciers» (Đavolji

nauk vještica) iz 1580. godine. To je djelo poslužilo kao povod najokrutnijim mučenjima svima koji su bili osumnjičeni da su vukodlaci. Osumnjičenom bi se otkidao komad po komad kože tijela u potrazi za dlakavom unutrašnjošču. Ako se

ništa ne bi pronašlo mučenik bi se proglasio nevinim. No sa suprotne strane, čovjeku

je bila koža oderana, a to za njega nije bio dokaz nevinosti niti bi značilo spasenje.