„Vještičje umijeće je utemeljeno na učenju ljubavi za cijeli život. Imajte to na umu, ustvari pretvorite to u svoj ideal.” – R.Buckland
Riješimo se zablude o vješticama… Zbog današnjeg (nažalost, još uvijek zastarjelog) poimanja riječi vještica i njezinog negativnog značaja, prvo ću iznijeti vlastiti osvrt što vještica nije.
Vještica nije žena koja se bavi bacanjem uroka i crnom magijom na štetu drugima. Vještica se drži jedinstvenog pravila koje nikad ne zaboravlja – „Ne povrijedi nikoga, čini što želiš.”
Vještica ne štuje vraga, đavla ili sotonu kako je definirano u kršćanskoj tradiciji, ne živi i ne okorištava se patnjama ili uzimanjem od drugih. Ova žena (ili muškarac), nije mračna, ni deformirana, ni ružna, ni zla. Naprotiv, ona posjeduje mnoga znanja i laicima naizgled paranormalne sposobnosti.
Da biste bili vještica ne morate biti dijete sedmog djeteta, nositi tonu nakita ili simbola, čudne halje, pentagram na čelu ili crnu mačku. Vještice su obični ljudi koji su pronašli pravu vjeru za sebe. Oni štuju stare bogove, bogove života i smrti, plodnosti i bogove prirode. Posjeduju mnoga drevna znanja, tehnike iscjeljivanja, magije i proricanja. One su inteligentne, svjesne zajednice muškaraca i žena. Prihvaćaju osobne i društvene odgovornosti, često pažljive i spremne na usmjeravanje i pomaganje.
Vještičarstvo je pradavna religija čiji trag se pronalazi sa samom pojavom čovjeka. Vještičarstvo se ne protivi kršćanstvu niti bilo kojoj religiji, ona jednostavno nije kršćanska niti ima bilo kakve poveznice sa kršćanstvom, budući da je nastalo 28.000 godina prije kršćanstva. Ovo umijeće gotovo je izumrlo stoljećima potiskivano od strane kršćanstva, međutim na nekim skrivenim dijelovima ono i dalje živi i preživljava sve do ovog doba. Nakon ukinuća progona neki od tih pojedinaca odlučili su svijetu reći da ovo umijeće još uvijek živi. Jedan od njih bio je Dr. Gerald Brousseau Gardner, koji se spotaknuo na Staru religiju i spoznao da je još živa i da nije negativna kakvom se prikazuje. Odigravši bitnu ulogu objavljujući svoja otkrića (pošto je i sam postao vještica), oživio je ova stara vjerovanja duž obale Sjedinjenih Država. I sam ostao je iznenađen odazivom mnogih vještica koje svoju praksu i dalje njeguju iz sjene i podzemlja. Danas se vještičarstvo prakticira slobodno diljem cijelog svijeta.
Vještičarstvo nema jednog početnog izvora, ima mnoštvo denominacija i tradicija. Neke od njih su: gardnerijska, saksonska, aleksandrijska, škotska. Kako ne postoji jedna religija, tako ne postoji jedna magijska grana. Tako i treba biti s obzirom na mnoštvo kultura i društvena naslijeđa. Na vama je da pronađete svoj smjer kojim ćete putovati udobno i sigurno. Ako vam određeni smjer s vremenom prestane odgovarati možete početi slijediti drugi.
Velik broj tih tradicija istupa neočekivano sedamdesetih i osamdesetih godina i objavljuje mnoštvo knjiga o svojem umijeću. Neki izvori su bili vrijedni, neki nisu, međutim svakog tragača mogle su usmjeriti na pravi put. U današnjem svijetu zasnovanom na računalima postoji pregršt informacija o vještičjim klanovima, grupama, kovenima, pregršt informacija, literature, web stranica. Oprez! Samo zato što netko o tome piše ne znači nužno da su sve informacije istinite. Po mom vlastitom iskustvu najbolje je da se slijede priznate knjige iz prve ruke. Nikada nemojte od strane bilo koga prihvaćati slijediti ili činiti nešto za što sumnjate da nije dobro za vas. Ne prihvaćajte sve iz prve ruke ili samo zato što se nešto nudi, makar u pomanjkanju informacija. Jednom kada se odlučite naučiti više o ovom prirodnom umijeću vrata će se najčešće otvoriti sama – i prave informacije dolazit će vama, a vi ćete znati koje vrijede.
Danas nažalost, mnoge grupe govore o ceremonijalnoj magiji pomiješanom sa voodoo magijom i sotonizmom, no treba upamtiti da vještičarstvo ima određena osnovna načela i forme obreda kojih se treba pridržavati.
